Fri11222019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Naša izdanja GDJE SMO OTIŠLI SUTRA, DJEVOJČICE

Izdanja fondacije "Lijepa riječ"

GDJE SMO OTIŠLI SUTRA, DJEVOJČICE

Samra Alebić

GDJE SMO OTIŠLI SUTRA, DJEVOJČICE

Konjic, 2017.g.

 

Gdje smo otišli sutra, djevojčice?

Kako si samo draga dok razgovaraš s Džamonjom. Ja sam u onim godinama, draga, kada razgovaram sa čika Zukom. Zapr avo, s njim uglavnom šutim. Bišćem. Ali smijem se sa čika Senadinom, i sasvim malo sam, i, sjetna s njim. Pitam se da li si čitala Bezavičajnika? Sva od mirisa ti si. Draga si dok razgovaraš s Džamonjom. Nisam sigurna da li sad volim tebe ili mojih vlastitih sedamnaest godina. Imala sam tačno toliko. Nekada. I samo jednom. Znam gdje stanuješ. Imala sam sagovornika. Zvao se Davorin, češće Pjevač. Prestala sam da brojim da li je to bilo vrijeme kada smo bili U ili smo izašli IZ. Matematiku prestajem da volim kada me operiše oduzimanjem. Jer ni sedamnaest nije uvijek jednako sedamnaest. Dok je tako jedan Davorin, u jednoj sobi, u jednoj polutami, pjevušio u uho mojih sedamnaest godina kako će jutro promijeniti sve, moje i njegovo bdijenja, odjednom, iznenada, prestadoše se prepoznavati. Prijatelju, šta da ti pričam - znaš koliko i ja. I ništa novo nećemo reči i gdje je tome kraj? Primijetiš, ponekad, da ušli smo u novi dan. Pališ još jednu cigaretu i gdje je tome kraj? Jutro mijenja sve. Jutro mijenja sve,ironični nadražaj mozga. Ne mijenja. Eventalno konstatuješ da si postao pušač. Kasnije sam naučila da se taj naš razgovor, u teoriji književnosti, naziva intertekstualnost – dijalog tekstova. I tako. Ne volim ja samo tebe. Volim ja i Marinu. Oduvijek sam. I zajedno s tobom ležim na onom hladnom podu. Čak i onda kada sramežljivo adaptiraš svoju Nju u, vjeruj mi, nikada Svog i uvijek tamo nekog Njega. I kao takva psuješ. Uvijek iza strasnog neslaganja sa usudom. I već odavno čitam po vlastitom šablonu - Nemoj se ugasiti. Nemoj, molim te. Ne haturski. Kako to da si sjela upravo preko puta mene. Djevojčice. Želim da mi pišeš, govoriš u ovim svojim redovima, još sam nesigurna, sramežjliva. Ali znam gdje je struk i gde su butine i njegove užarene vene.I taj poljubac u rame koji je samo proljetna uvertira za sva tvoja buduća ljeta. Sretna sam što sedamnaest nije uvijek jednako sedamnaest. Poželjela sam da tvoji dječaci čitaju ove redove. Spisak za kupovinu – sjajno. Pustila sam Hey Jude od druge minute kao da će neko čudo da se desi. I onda sam je pustila opet, ispočetka. I evo me kako se smješkam sjećajući se prvog poljupca. Dobro je da sedamnaest nije uvijek jednako sedamnaest. Samrini poetski i prozni redovi su jedna lijepa zbirka tinejdžerskih otimanja od spoznaja. Bez obzira na hormonsku košnicu, specifičnu za taj uzrast, Samri prilično lijepo polazi za rukom da uobliči i poreda predmete i zadatke. Voli i namaštava lijepo i drugačije. Za vršnjake će biti sigurno zanimljivo štivo, a za one starije – e oni će se smješkati.

Aldina Medija

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006