Wed12112019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Naša izdanja VRIJEME OKRUGLIH MISLI

Izdanja fondacije "Lijepa riječ"

VRIJEME OKRUGLIH MISLI

Sadik Alić

VRIJEME OKRUGLIH MISLI

Konjic 2017.g.

 

 

KRATKI OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE „ VRIJEME OKRUGLIH MISLI“ SADIKA ALIĆA

 

Pisati poeziju i u poeziji nalaziti izričaj jeste puno složenije i kompliciranije, nego to isto osjećanje, prikazati pričom ili esejem.

Od poezije se uvijek očekuje nešto više od napisanog.Očekuje se da pročitano čitatelju samo kaže što se mislilo, bez truda i napora čitača da pronikne u tajnu tog poetičnog.

Sasvim pogrešno je razmišljati na način da je poezija za mlade, što se vrlo često može čuti, upravo kod poeta koji se snebivaju sebi priznati da su to što jesu.

Poezija nije neozbiljna, već naprotiv, poezija je sposobnost prenošenja velikih misli u malo riječi.

Ponekad svega tri stiha neke pjesme kažu mnogo više nego poglavlje neke knjige. Zbirka poezije „ Vrijeme okruglih misli“, autora Sadika Alića, je u naslovu pretpostavila na što ćemo naići kada otvorimo korice ove knjige, treće po redu poezije a ukupno devete knjige od istog autora. Iza njega su romani, priče, eseji, poezija. Diskretno i nenametljivo svoj talent i afinitet prema lijepoj, književnoj riječi već dugi niz godina pretače u lijepa djela.

Knjiga poezije „ Vrijeme okruglih misli“ je u biti, knjiga promišljanja svakog čovjeka koji prolazi kroz ovu epizodu koju zovemo život. Suština je u percepciji, u samom doživljaju situacije sa kojom se svatko od nas susreće.

Jasno će biti svakom čitatelju da se hvata u koštac sa knjigom čiji je autor sazorio u mudrosti, i da su ove njegove pjesme nastajale, ne u jednom danu, ne u jednoj noći, kao što često biva. Ove su pjesme sazrijevale. One su imale svoju evoluciju, kroz noći, dane i godine, kroz sva dosadašnja objavljena djela. 

U pjesmi „Usnio sam“ isprepletanom igrom riječi, koja se na momenat učini šaljivom, nerazumljivom, pjesnik „provede“ priču i završi samo jednim stihom kojim nas latentno uputi na ono što bi trebalo da činimo – da snivamo.

Svaka pjesma, čitana odvojeno od prethodne ili od one koja slijedi, jeste priča za sebe, priča o priči, priča u priči, kao što je zorno prikazano u pjesmi „Diskriminacija“.

Pjesma „Prolazim“ je majstorski presjek, upravo onoga što rekoh na početku ovog mog, radije ću reći, vlastitog doživljaja zbirke, nego recenzije, da je ovo knjiga promišljanja dok se prolazi kroz epizodu pod nazivom „Život“ Upravo ona potvrđuje rečeno da je ovo zrela zbirka zrelog pjesnika, svjesnog sebe i svega onoga što ga je kroz život pratilo, stizalo, prestizalo.

Na momente pesimistična, ili, zašto ne reći, realna, kada se sagleda prošlost i pretpostavi budućnost.

Stoga se zadržimo časkom na „Vrelu“ koje nam udahne tračak svežine trenutka, sadašnjeg momenta:

„Kroz jutro radostan idem

Zaspalo cvijeće osmjehom budim

Selo malo kao grozd u daljini

Ledeno vrelo krade vrijeme moje“

 

Iz pjesme „Preci“ izdvojit ću stih:

„Znamo gdje nam je svjetiljka

ne znamo je upotrijebiti

Buduća svanuća oprostiti nam neće“

iz razloga što svaka napisana riječ ima težinu o već doživljenom i proživljenom. Ima osvrt, naputak, upozorenje na ono što ne vidimo jer ne želimo da vidimo, premda nam je na dohvat ruke.

Analizirat pjesmu je nezahvalno. Pitati – što je pjesnik htio reći?- je malo reći, nepristojno. Upravo, iz razloga, što pjesnici velikodušno svoje riječi podastiru pred nas. bez zadrške, bez sebičnosti, dopuštaju nam da zavirujemo i čeprkamo po njima, kao da smo, nekim čudom zavirili u nutrinu samoga pjesnika, otvorili njegove najskrivenije tajne. Pjesnici nam svoja razmišljanja, svoje doživljaje svjesne i nesvjesne poklanjaju na razmišljanje, samo malo ovlaš, diskret- no, navodeći kojim treba da ide tok misli.

Bez obzira što je knjiga naslovljena, kao i jedna od pjesama u knjizi, svaka od ponuđenih mogla bi biti naslovnom.

Dotiče se zavičaja, dotiče se sudbine, usuda, igra se sa onim što je zapisano izruguje se nad licemjerjem, nad lažima.

Knjiga poezije je hrabrost pjesnika da svoju emociju, ma kakva ona bila, podijeli sa onim ko okreće stranice, bilo radost, bilo nedoumica, dilema.

Upečatljiva, bolna, proživljena „Žudim“ ili jednako snažna i moćna „Čiji sam“, uz sve ostale stihove koji se provlače kroz ovu zbirku, je imperatv, naredba čitatelju da se upusti u čitanje, u razmišljanje.

Bolno sjećanje u pjesmi „Babo“ poslužiti će mi za kraj ovog moga osvrta na zbirku pjesama „Vrijeme okruglih misli“ autora Sadika Alića, sa iskrenom preporukom da se nađe u rukama čitalaca, koji će, uvjerena sam, mnogo puta nakon prvog čitanja, vratiti se na početak, sredinu ili na kraj gdje će se ponovno htjeti podsjetiti na osobni doživljaj proživljenog.

„Strahujem nad svakim tvojim korakom

Strahujem da ti nije posljednji

I onda kad sam najmanje očekivao

Kad sam najmanje

O tebi brinuo

Napraviš korak

Posljednji za sve

A za mene

Još uvijek koračaš

S dostojanstvenim leprhom

Života svijetlog

Vječnog“

 

U Konjicu, septembra 2016.

Biljana Handžo, prof. phil.

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006