Thu12122019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Naša izdanja DŽEMILINA SEHARA

Izdanja fondacije "Lijepa riječ"

DŽEMILINA SEHARA

Armir Hodžić

DŽEMILINA SEHARA

Konjic, 2016.g.,

U toku mjeseca marta 2016. godine u izdanju naše fondacije iz štampe je izašla zbirkama pjesama, prvijenac, autora Armira Hodžića iz Konjica - Džemilina  sehara

O KNJIZI DŽEAMILINA SEHARA:  Zbirka pjesama „Džemilina sehara“  poetski je izričaj zahvale životu. Odavanje počasti svemu lijepom što pjesnik pamti i nosi u zavežljaju srca i njegova pamćenja.

Džemilina sehara, lijepo odabran naziv, nije samo naslov jedne pjesme kojom se ova stihozbirka otvara čitaocu nego i svojevrsna metafora onoga što će čitalac kasnije iščitat u ovoj knjizi. Džemila jeste ime majke, ali džemila je riječ koja znači lijepo. Sehara jeste Džemilina sehara ali je cijela zbirka sehara lijepog pa njen naslov komotno možemo motriti i kroz ovu višeznačnost. Stvari i pojave  na kraju bivaju onakvim kako ih mi definišemo, kakvim ih u pamćenje metnemo.

Volim te majko, kazuje pjesnik u prvoj pjesmi i ja gubim onaj oštri brid kritičara nad stihovima koji slijede. Ja hoću pjesmu čuti srcem, i ako je ne čujem srcem uzaludne su sve stilske figure, a ako mi srce uzdahne, onda ću halalit i poneki neizbrušen stih.

Za pjesmom o staroj majci slijedi pjesma o starom hrastu. Slučajno ili? Ne mislim da je slučajno ni kad je slučajno. Kako uzrastamo u novim generacijama tim više postajemo svjedoci snage i čvrstoće naših predaka. I ovaj hrast ma koliko bio hrast u Armirovoj pjesmi, za mene je dobri Bošnjanin čije snage i žvrstoće mi i danas žire po ledinama životnim kupimo. Kako je Džemila u prvoj pjesmi majka, hrast u ovoj drugoj, otac je sigurno.

Pjevuši mrak, i zvjezdana raskoš na nebeskom svodu, dok pjesnik pogled sa stargo hrasta vraća na kolijevku, bešiku evlada svoga. Kao da je u prethodnoj pjesmi pokušao iskazati zebnju pred svojim novim pogledom, zebnju u pitanju hoće li on, svome u bešici evladu, biti i priub ono što je njemu mati Džemila i babo njegov.

Pjesma Duša, u nastavku, svojevrsni je zum pjesnikovog pogleda. Mnijem dok piše ove stihove, da nad onom bešikom stoji i u oči djeteta svoga gleda. Potvrđuje mi to činjenica da nakon svakog doticaja s dušom čovjek misao Bogu uputi, baš tako pjesnik završava ovu pjesmu, dovom:

Bože Jedini!

Radost joj učini.

Slijede pjesme koje dotiču drugu stranu života. Pjesma naslovljena“Ne koračaj uzalud“ predstavlja drugi dan ove stihozbirke koja je počela pred akšam prethodnog dana. I taj novi dan traje i zalazi stihovima

Ti, ljubavi, što zbog tebe pate

čista si od grijeha grješnika,

i neznanja strastvenika.

U tebi je bol slatka,

radost  velika. (Ljubav nije voda nečista)

U svoje ikindijsko vrijeme

kad i ljubav zrije i s razumom se spaja

Um svoj razbori

zikrom neka govori,

mudrosti mu pokori

ludost mu otkloni

i zablude ostavi

lijepo dijelo prigli

da ti život produži. (U razumu besjeda)

I isti motiv čeka nas kroz naredne pjesme sve dok pjesnik ne spozna sebe pjesnikom i pozivačem pa kaže u pjesmi „Osvjetlite tmine svoje“:

Imate pregršti a ruke vam stisnute,

kao mač nad vašim glavama zategla se koprena

tamnija od tmina mora u koje  ronioci ne mogu roniti

da gledaju istinu vječne slave morskih stvorenja i boja

gdje se mudrosti nadmeću,

i glasom svog bića Allaha spominju.

Sa ovom pjesmom pjesnik raskida svoju sljedbu dana u ovoj stihozbirci, nadilazi vrijeme a teme  pjesama poput blica aparata donose nam uslike prosjaka, hajra i niz drugih porterta koje nose pjesme kraćeg i puno bržeg ritma.

Posebno mi je dojmljiva u ovom nizu pjesma I  GOLUBOVI PLAČU te pjesma SEHARA OD KAMENA, oda Neretvi koja nas vraća na iste emocije koje smo susreli u prvoj pjesmi o mati Džemili.

U nastavku zbirke koja kao Neretva teče za oko mi zapinje pjesma RIJEČ i O, JEZIKU, ŠUTI.

U osnovi svih pjesama Armira Hodžića je ljubav koja skončava u vjeri i bez obzira što neke pjesme nemaju u svom izričaju ništa vjersko da se čitava zbirka osjetiti vjerskom i etičkom što ne čudi jer Armir je nastavnik, prosvjetni radnik i njegovo zanimanje osjeća se u njegovim stihovima i kroz čest savjeto-davni karkater pjesničkog iskaza u kom se ponekad i pjesnička britkost gubi da bi se dalo prostora smišljenoj besjedi i uputi.

Meni se ova zbirka pjesma svidjela, obradovala me,  kao upoznavanje nekog novog prijatelja djelovala na mene i rado je preporučujem za štampu, s nadom, da će biti razlogom rada i istrajavanja ovog pjesnika na svom zanatu.

Esad Bajić

O zbirci pjesama Džemilina Sehara, Armira Hodžića

Za sve postoji prvi put. A svaki put počinje prvim korakom za kojeg prije svega treba dovoljno odlučnosti  i odvažnosti. Armir Hodžić svojim poetskim prvijencem učinio je taj prvi korak, smjelo i kuražno, samouvjeren i svjestan razloga nastanka njegove zbirke Džemilina sehara. Svjestan da ne piše poeziju radi nje same, već da bi s drugima podijelio ljubav taloženu u njegovim grudima kroz nekoliko decenija života. A i šta bi bila poezija bez ljubavi, ako bi uopće i bila moguća.  On nam na neki način i sugerira svoju motivaciju u pjesmi OTKANO PROTKANO.  Zaista, njegove su pjesme protkane željom da oslobodi svoj hal (ova se riječ spominje u pjesmi AKO HOĆEŠ, a autor je pojašnjava i u rječniku pojmova), tačnije svoje halove, stanja vlastitoga duha, osjećajući da bi se i drugi mogli prepoznati u tim halovima i identificrati s ljepotom iskonskoga (iskon je jedna od riječi koje na više mjesta susrećemo u Armirovim stihovima), nepatvorenog, ponekad čak i djetinjastog emotivnog naboja. A emocija je ono za što  autor mari, mnogo više nego li za tehničku i zanatsku isbrušenost svoje poezije. To, naravno, ne znači da su pjesme smirene u Džemilinoj sehari lišene i zanatskih kvaliteta. Potvrdu za to nalazimo, naprimjer, u pjesmi HRAST u kojoj me se posebno dojmila sljedeća, po meni vrlo uspjela strofa, koja svojim metrom, rimom, melodikom, ali i semantičkom bremenitosti, podsjeća na ostvarenja nekih zvučnih imena našeg poetskog izričaja:

Tvoje žile isplelo vrijeme,

nad njima opominje sudbina.

Ispucala kora svjedoči zebnje,

s tobom u planini stanuje tišina.

Armir Hodžić je, kako smo to nekad voljeli kazati, prosvjetni radnik. Njemu je, dakle,  podučavanje posao i poziv, životno opredjeljenje i misija. Stoga, ne čudi što u ovoj zbrici nalazimo, poeziju koja je dominantno didaktičke naravi. A taj poziv učitelja protkan je, opet, vjerom i stanovitim vjerničkim stavom koji nije nametljiv, ali jeste sasvim otvoren i neumotan. Sve to, ali, vjerovatno i činjenica da je i sam odrastao i sazrijevao, među ostalim, i na stihovima bošnjačkog alhamijado izraza, doprinijelo je da u Džemilinoj sehari nađemo i stihove koji nam djeluju nekako poznato, kao da smo ih čitali kod Ilhamije ili nekog drugog od njegovih akrama iz osmanskog razdoblja bošnjačkog pjesništva...

...Kako god, prva (iskreno se nadam, prva u nizu) stihozbirka Armira Hodžića u čijemu naslovu je i svojevrsna posveta majci, svojevrsna je oda ljubavi i životu, neiskvarenoj i čistoj, iskonskoj ljubavi; i neokaljanom, čistom, prirodnom životu čovjeka svjesnog svojih korijena, svog životnoga puta, ali i njegova kraja i utoka. Kako sam već negdje, usputice, spomenuo, nije ovo poezija vrhunske poetkse virtuoznosti, već dominantno poezija ljubavi koja izvire iz srca. Opet, ovo jeste već ozbiljna poezija i autor je njome već zakoračio u izazovni prostor književno-umjetničkog izraza. Već ovaj prvi korak upisuje ga u nimalo naivan popis poeta konjičkoga kraja...

... Ne sumnjam da će i njegova buduća ostvarenja izlaziti iz duše i srca, odisati čistom emocijom, a vjerujem i još izraženijom zanatskom izbrušenošću njegova stiha.

Čestitam autoru na ovoj zbirci i s radošću očekujem njezino objavljivanje.

Nermin Hodžić

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006