Wed12112019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Naša izdanja OTIĆI U ŠVEDSKU

Izdanja fondacije "Lijepa riječ"

OTIĆI U ŠVEDSKU

Adem Garić

OTIĆI U ŠVEDSKU

Konjic, 2016.g.,

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo

821.163.4(497.6)-1

GARIĆ, Adem

    Otići u Švedsku / Adem Garić. - Konjic :      

Fondacija Lijepa riječ, 2016. - 92 str. ; 21 cm

ISBN 978-9958-048-07-4

COBISS.BH-ID 22619654

 

O prašnjavoj knjizi i tišini kroz stihove Adema Garića

Poeziju nekih autora koje prvi put čitam po bespućima interneta, u pravilu ne doživim ozbiljno. To nije bio slučaj s Ademom Garićem, pjesnikom koji se pri našem prvom čitanju potpisivao pseudonimom. Njegovu poeziju čitao sam na portalu www.tacno.net. Inače, stihovi ovog pjesnika bili su jedan od mojih prvih prijedloga za objavljivanje mladih autora na portalu Strane ( www.strane.ba) gdje sam radio kao jedan od urednika. U nastavku ću pokušati objasniti zašto se nisam pokajao. Ostao je u živom doživljaju osjećaj nakon pročitane pjesme; i zato ću ovaj esej zasnovati na osjećajima, asocijacijama i prostoru koji je preda mnom otvorila  zbirka poezije Otići u Švedsku autora Adema Garića.

Priču o Ademovoj poeziji započinjem pričom o svom prvom zaposlenju. Prije desetak godina poslije mnogih  neuspjelih prijava na konkurse u svom rodnom gradu krenuo sam na razgovor za posao u jednu osnovnu školu. Ta škola se nalazi nadomak jednog našeg gradića, na prirodnoj granici između Bosne i Hercegovine. U tom gradiću boravio sam jedanput kao osnovnoškolac, na školskom izletu, na kojem smo slušali predavanje o tekovinama narodnooslobodilačke borbe. Riječ je o seoskoj školi koja se nalazi ustvari dvadeset i pet kilometara, tada  još makadamskog puta, udaljena od spomenutog gradića. Trebalo je donijeti važnu životnu  odluku  - da li se vratiti u svoj rodni grad i ostati nezaposlen, ili prigrabiti jedinu priliku za posao koja se u tom trenutku pružala?

Tada sam putovao bez puno prtljage. Iz današnje perspektive, moja odluka doima se hrabro, a tada je bila nepromišljena, a na sreću kasnije će se ispostaviti i ispravna. Ubrzo je početni šok ispario. Mnogobrojne obaveze, te poslije posla slobodno vrijeme provedeno u školskoj biblioteci, bili su veoma efikasan lijek prevelikoj nostalgiji za domom i samoći, s kojom sam mislio da se neću moći nositi. Biblioteku u kojoj sam se liječio,  pronašao sam u pjesmi Adema Garića  - Imami u provinciji.

Davno nepročitana knjiga

Naprasno odložena

Na prašnjavu policu

Biblioteke

U koju niko ne ulazi.

Biblioteke su utočišta, sveta mjesta za one koji čitaju. U ovim stihovima imamo biblioteku koju nagriza zub vremena. U seoske biblioteke rijetko ko ulazi. Takvi se mogu nabrojati  na prste jedne ruke. To su većinom mlađi nastavnici ili imami.  Naime, biblioteka u kojoj sam  boravio je za svoju sadašnjost bila prevelika, solidno opremljena, pravljena za neku sretniju prošlost. Tako je Ademova knjiga prašnjava jer ljudi iseljavaju iz seoskih krajeva, nema djece, nema zanesenih učitelja koji će doći da ih podučavaju i zbog toga knjiga na polici ne može biti drugačija nego prašnjava.  Ovakve biblioteke nalaze su u krajevima u kojima vlada tišina. Sve je manje dječije graje, možete svakodnevno čuti cvrkut ptica, glasanje životnija, čuti svoje misli i sve ono što u užurbanom načinu života postaje luksuz i plaća se kao odmor iz snova. Potvrdu svoje teze nalazim ponovo u stihovima Adema Garića:

Imany ne znajući prkosi

tišini koju je rat ostavio

za namjesnika ovdje.

Idilična atmosfera prašnjave knjige, tišina, i toplina unutar doma dok vani pada snijeg - sve je to svakodnevnica o kojoj pjesnik pjeva; ali ovakav način života  postaje teret, jer je drugačiji i skoro da više nije društveno prihvatljiv. Svi moramo biti u centru zbivanja. I svi moraju znati gdje smo bili i drugi trebaju znati gdje smo bili. Njihovi životi se dešavaju negdje drugdje. Knjiga prekrivena prašinom može biti sadržajnija od knjige izložene u blistavom izlogu knjižare.

Pjesnik je jedan od zadovoljnih. Oni  su postali skoro pa endemska vrsta, kao jedan od onih, kako sam pjesnik kaže, što  žive u rezervatima vjere. Zbog toga je zanimljiva pjesma Vani je snijeg, parafraziram: Pada snijeg, padaju glave, pao je u vječni san i Denis Mrnjavac, Iman gleda crtiće, Merjem spokojno spava, soba je topla, drva su vani, a vani snijeg pada.  Ova idilična atmosfera, uživanja u prirodi i mirnom porodičnom životu ponese da poželite da ste u takvoj sobi, svaki dan, a zatim pjesnik nagovještava stvarnost: drva su vani a vani pada snijeg.

Pjesma Sutra, koja se mogla nasloviti kao i Idila, odiše idiličnom porodičnom atmosferom. Saznajemo i pjesnikov poetski uzor, a to je američki pjesnik Rejmond Karver. Osim Karvera spominje se i prozaist Enes Karić. Ali, pjesnik, kada spominje svoje uzore, u slučaju Karića zbog literetare koju iščitava, to ne čini epigonski. Oni su stopljeni sa atmosferom, oni su u pjesmi da upotpune pjesničke slike.

Zbirka je dobila naziv po pjesmi  Otići u Švedsku. Pjesnik se vodi premisom da je ironija jedino sredstvo kojim je moguće opisati sadašnjost. Veoma vješto ironizira budućnost, te društvene vrijednosti. U formi krnjeg futura  imamo prikaz idealizirane budućnosti koju već neko drugi živi. Cijela generacija mladih ljudi sanja o rješavanju svojih egzistencijalnih problema negdje drugdje. Umorni od besperspektivnosti i sadašnjosti koja nas bombarduje lošim vijestima. Slikama koje se projiciraju: kako je nekad bilo bolje, da je danas tamno, a sutra tamnije. Ljudi iz Bosne i Hercegovine  su zahvaljujući svojoj nesreći imali sreću da riješe svoje egzistencijalne probleme. Generacija kojoj pjesnik pripada svakim danom imat će sve manje mogućnosti za snove o svojoj Švedskoj jer njihova nesreća više nije najveća, njima (nama) se ne bave svjetski mediji, neko drugi je na malim ekranima i neko drugi će raditi naše poslove u Švedskoj.

Imati dječiji doplatak

Posao za ženu

Vrtić za dijete

Švedsko srce

Dovoljno novca za nepoznavanje starih dugova

Sve to vidjeti u oglasu za posao

Koji već neko drugi radi.

Otići u Švedsku je prva zbirka poezije Adema Garića i ako bih nešto savjetovao pjesniku, to bi sigurno bilo o upotrebi impertiva u pojedinim pjesmama. Jednostavno, ne doživljavam imperativ kao pjesničnko vrijeme. Nisu pjesnici ti koji trebaju izdavati naredbe ili već zapovijedati, kako vam je draže. Upotrebljavali su pjesnici impertiv i svaki put, čast A. B. Šimiću, dokazali koliko su loši naredbodavci.

Knjgu Adema Garića Otići u Švedsku vrijedi pročitati, jer Adem pruža živog sebe. Neki se pjesnici opredjeljuju za  motive i iskustva vezana daleko od doma. Pišu o tuđim dilemama, ratovima, u potrazi su za avanturom; Adem nije takav pjesnik. U njegovu poeziju vrijedi uroniti, ako ništa,  radi konkretnog iskustva, a koje je uzdignuto iznad nivoa individue. Otići u Švedsku je pjesnički prvijenac Adema Garića i ako se po jutru dan poznaje od ovog pesnika je očekivati još mnogo stihova koji će zaiskriti i kojima ćemo se poželiti vratiti, a ima li bolje preporuke za čitanje od činjenice da Ademovi stihovi se ne zaboravljaju kad se završi s čitanjem knjige. Kada njegova knjiga iz apstraktne pređe u konkretne imenice stajaće negdje na dohvat mi ruke.

Adnan Žetica

Između Istoka i Zapada

 

Komentarisati jednog, očito, rođenog pjesnika a ne biti dijelom njegove zbilje, njegovih unutarnjih borbi i motrenja svijeta oko nas, bilo bi sve samo ne zahvalan zadatak. Srećom, Adem Garić i moja malenkost donekle dijele dosta sličan kontekst i sudbinu, te mi je i zadatak utoliko olakšan.

Već neko vrijeme, ili preciznije, nekoliko godina, pratim Ademov pjesnički izričaj i svakako smatram da zavrjeđuje pažnju. Njegove pjesme redovno su nicale i svijale svoje gnijezdo negdje po komadima hartije, promaljale se na društvenim mrežama i povremeno, onako natjecateljski, pristizale na adrese literarnih konkursa. To im je uglavnom bivao krajnji doseg. Istina, poneka bi završila u nekom biltenu, zborniku ili sličnoj vrsti periodičnih edicija. Ipak, Garić je mogao više. Znao sam to i u nekoliko navrata mu sugerisao da poradi na prvoj knjizi svoje poezije. Jasno, želio je to, ali...

Konačno, obradovao me lijepom viješću. Knjiga je spremna. Iščitavam nanovo već pročitane pjesme i uživam kao da se prvi put susrećemo. Iščitavam i uvjeravam se kako ovaj skromni i nenametljivi pjesnik, Adem Garić, svojim perom neskromno i nenametljivo promiče svoje ime i svoje stihove u književnu ravan koju se više neće moći tek tako ignorisati.

Tvrdim da je poezija Adema Garića vrlo živa i aktualna. On nerijetko piše o svojim vlastitim bitkama i problemima, željama i sanjarenjima, snovima i slutnjama. Nekad, opet, poseže za prošlošću koja je, kakva god da je bila, naša i niko nam je ne može uzeti. Nemalo nakon toga, Adem je zakleti futurista koji nam se, svojim stihovima, javlja stoljećima nakon nas. On neće propustiti da u svoju pjesničku paučinu uplete i sebi drage osobe: suprugu, kćerku ili ponekog voljenog insana.

On se u svojoj poeziji bavi i onim običnim, rekao bih svakodnevnim, životnim zapitanostima, kojima ne samo da daje vjernu dijagnozu nego i nudi izlaz.

Jasno, iza mnogih Ademovih pjesama bjelodano se naslućuje i pomalja lik vrsnog teologa ali i smjernog i predanog derviša, ljubitelja mistike i ezoterije. Miris Istoka je očit, ali očita je i žeđ za Zapadom.

Neko je davno kazao da je pero najveći sihirbaz. Ako se u to moglo i sumnjati, onda su upravo pjesnici poput Garića najbolja potvrda rečene teze. Njegove pjesme plijene pažnju, drže vas budnim i zovu vas da zajedno propitujete svijet oko sebe. Sa njim ste, za tren oka, na padinama vrelog Istoka, a već u slijedećem trenutku on će se s vama zapitati „Otići u Švedsku?“.

Nisam siguran da li ću ikada biti u stanju da sebi odgonetnem jednu dilemu: da li je Adem Garić imam-pjesnik ili pjesnik-imam? Ne znam ni to da li će mu nekada poći za rukom do ode u Švedsku ili negdje drugdje.

Siguran sam u to da on treba da ostane doslijedan sebi i svojoj poeziji. Tu zasigurno ima šta da ponudi a to će i izbirljivi ljubitelji poezije, bez sumnje, znati prepoznati.

8.12.2015.g.

Safet Pozder


SADRŽAJ

IMAM U PROVINCIJI

IMAM U PROVINCIJI 7

SVJEDOK 8

RAZGOVOR S ONIM KOJEG NEMA 9

BAJRAK BIJELE RUŽE 10

UČENIK 11

DECEMBAR U LEBANONU

I PROLJEĆE U EGIPTU 12

NOĆ KAO HILJADU MJESECI 13

JEZIK 14

JUČER, DANAS, SUTRA 15

RETROPRESPEKTIVA 16

PRSTOHVAT BEZVREMENOSTI 17

METAMORFOZE 18

UČI, ČITAJ, PROUČAVAJ 19

U STVARNOSTI  20

POČETAK JE JUČER 21

NIKAD NEMOJ ODUSTATI 22

PUT I STRANPUTICA 24

SVAKOMINUTNA NAPOMENA 25

PROJEKT 26

MARKIRANA RUŽA 27

ISČUĐIVANJE 29

AHRIMANSKE MUNJE 30

PROLJETNI PETAK 31

JUNACI NAŠEG DOBA 32

USPRAVNI PALČEVI  33

BAŠČIBAŠE 34

NAJDRAŽI GOST 35

SARAJEVSKI MUJEZIN 36

KIJAMETSKA NEPJESMA 38

KUĆA NA TOČKOVIMA

BILJEŠKE IZ TAKSIJA 43

DIZAJN POSUDE 44

KAMENA PALAČA 45

KUĆA NA ULICI 46

SARAJEVSKI INERMEZZO 47

MODERN TEACHING 48

REVOLUCIONAR 49

ZAPIS 51

BANALNOST PRIVATNOG 52

SLIKE ALIJENACIJE 53

MAJSTORI GROZOTE 54

USPUTNE VARIJACIJE 55

VANI JE SNIJEG 56

PRVI U OČIMA DRUGOG 57

JESENJA SINTAKSA

POČETAK 61

U MENI NEKO 62

SUTRA 63

PREDAKŠAMSKO I 64

PRKOS 65

DVIJE PJESME IZ 2033. 66

IGLE U PLASTOVIMA SIJENA 67

NEMIR 68

JEDNOGA DANA 69

PROZORI ZABORAVLJENIH KOSMOSA 70

SLIKA ZA SJEĆANJE 71

BILA JEDNOM JEDNA  72

I BI SLOVO 74

JESENJA SINTAKSA 75

ZAKAŠNJELA PJESMA 76

ODD POETRY 77

DALJINE 79

OTIĆI U ŠVEDSKU 80

PUTA 365 MINUS GODIŠNJI 81

REČE KAZA ( REKLA KAZALA) 82

RECENZIJE

O prašnjavoj knjizi i tišini kroz stihove Adema Garića 84

Između Istoka i Zapada 88

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006