Wed12112019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Naša izdanja SJENA JEDNOG TAIBA

Izdanja fondacije "Lijepa riječ"

SJENA JEDNOG TAIBA

Esad Bajić

SJENA JEDNOG TAIBA

III izdanje, Konjic, 2015.g.,

 

Format A5, 198 str., 

Treće izdanje romana SJENA JEDNOG TAIBA štampano je u izdanju Fondacije "Lijepa riječ" Konjic. Izdavač prvog i drugog izdanja ovog romana bila je fondacija "Baština duhovnosti" Mostar.  U treće izdanje uvrštena je i recenzija konjičkog pisca Aziza Nuhića:

SJENA JEDNOG TAIBA - osvrt Aziza Nuhića

„Roman je subjektivna poezija u kojoj pisac sebi dozvolljava da svijet obrađuje na svoj način“.
Gete


„Svjet romana samo je korekcija ovog svijeta u skladu sa dubokim željama čovjeka“
Albert Kami


Da bi se što bolje i što potpunije shvatio i analizirao sadržaj i smisao romana „Sjena jednog Taiba“, njegove pouke i poruke, citirali smo dvojicu velikih evropskih autoriteta pisane riječi. Navedeni citati jasno ukazuju da nema prave umjetnosti u onim djelima koja „fotografišu“ stvarnost, odnosno koja su prosto ogledalo svijeta. Djela koja obiluju ne promišljenim gomilanjem rečenica, ispraznom igrom riječi, te usiljenim opisima, zasigurno neće pronaći put do čitaoca. Pisac mora imati konkretan stav prema određenom problemu u društvu, ponuditi adekvatno riješenje, odvojiti bitno od nebitnog, ukazati na vječne i nepromjenljive vrijednosti života, a sve to skupa obogatiti dozom mašte, koja nije „ni suviše poletna, niti je podrezanih krila“.

E, upravo takav stav da se primjetiti kod Esada Bajića u romanu „Sjena jednog Taiba“.

Iako roman govori o vremenu koje su proživile četiri generacije, centralno mjesto zauzima ratni period agresije na BiH, te dio poratnog vremena. Sve ostalo što je kazano van tog vremena, ima za cilj da potvrdi, objasni, dopuni ili upotpuni postojeće stanje. Piscu romana, između ostalog je i dozvoljeno da ubacuje scene i kazivanja o nečemu prošlom da bi se objasnilo ono sadašnje ili buduće možda.

Roman je zacijelo slojevit, događaji su međusobno isprepleteni, obrti dramatični uz povremeno „rastrojavanje“ fabule i „prevlasti“ psihološke analize. U pojedinim trenucima dolazi do iščeznuća događaja da bi primat preuzele duhovne i kulturno tradicijske vrjednote.

Primjetno je takođe i konstantno smjenjivanje i preplitanje epskog i lirskog načina kazivanja, što kod čitaoca izaziva jaka emocionalna osjećanja.

Bajić je, neosporno, kroz bogat književni opus, uspio izgraditi svoj stil, autentičan i prepoznatljiv. Naglo sazrijevanje tokom ratnih godina, kao i brojna životna iskušenja, polučili su u njemu neiscrpno emocionalno vrelo, koje se pretače u sugestivno kazivanje, bilo da je ono gnjevno ili blago, tvrdo ili mehko. On istinski doživljava riječ. U prisnom je odnosu s njom, jer mu omogućava umjetničko izražavanje. Znano je već da je riječ piscu ono što je slikaru boja. Riječ je uistinu moćna, jer sadrži veliki broj značenja. Samo rijetki pisci su u stanju da na nov i originalan način izvrše uparivanje i vezivanje riječi u rečenice, umnogostručujući tako njihovu vrijednost. Bajić je očito ukoračio u taj krug odabranih.

Već sam naslov to nam može potvrditi.

Što je zaljubljenom prvi pogled, pobjedniku prvo mjesto, to je književnom djelu naslov. Naslov je esencija svega onog što se nalazi između dvije korice. I zato istinski zaljubljenici u lijepu riječ poklanjaju dužnu pažnju prilikom određivanja naslova svog književnog djela.

Roman „Sjena jednog Taiba“ zaslužuje da se svaka riječ napose analizira.

Pođimo od riječi sjena. Njena suprotnost je svjetlost. Sjena je alegorija koja se odnosi na grešku pogrešku ili grijeh. Njena suprotnost je dobro, korisno ili hairli djelo. Vidimo, dakle, da se sjena i svjetlost, grijeh i dobro, noći i dan, kao i sve druge suprotnosti nalaze u uzajamnoj vezi, međusobno se dopunjuju i objašnjavaju. Da nije noći kako bismo pojmili šta je dan. Da nije grijeha ne bi bilo ni kajanja. Bili bismo meleci. A, dragi Bog voli one koji se preispituju i kaju. Stoga s pravom možemo kazati da duhovni uzlet čovjeka počinje kajanjem. 

Slijedi riječ „jednog“.

Da je, recimo, naslov glasio „Taibova sjena“, on ni počemu ne bi privlačio našu pažnju. Ali, kad kažemo „jednog“, znači, nije bilo kojeg. Nije to Taib koji voli kladionice, popravlja automobile ili konobariše u kafani. To je „jedan“ Taib, koji analizira i preispituje svoj životni put i koji se kaje. Za pretpostaviti je da su teret pogreški i samo pokajanje bili jedna od temeljnih odrednica za nastanak romana. Osim na jednom mjestu, gdje Taib govori o svom ne ostvarenom snu... „svoje mladosti, ljubavi mektebskih dana, dedinom ponosu pogaženom, mrtvog babe stidu“, autor nigdje više eksplicitno ne navodi ili potcrtava učinjene pogreške ili grijehe Taibove. To je ostavljeno čitaocu, da između redova traži odgovor, i to daje posebnu vrijednost djelu. Čitajući po treći put knjigu, nisam se mogao oteti utisku da je Taib, ustvari sam autor.

 Evo zašto.

 Taib je nesumnjivo lik broj jedan, kamen temeljac i nosilac cjelokupne konstrukcije romana. On je sabirno sočivo, kroz koje se prelamaju mnogobrojne nijanse iskušenja, tegoba, posrtanja, padova i uzdizanja. Tipičan primjer naroda kojemu pripada, rekao bih. Nije junak, naprotiv, „deheroiziran“ je. Ima svoje mane i svoje vrline. Kaje se, poziva vjeri i to ga veliča. Tabijat mu ponekad „nadbije“ sabur i to ga udaljava od planiranog cilja.

Međutim, ono što privlači posebnu pažnju, jesu unutarnje emocije koje Taib proživljava u svim spomenutim situacijama. Taj prikaz je sami vrhunac, najbolje u romanu. Samo onaj koji je zaista sve to prošao i proživio, može na onako maestralan način sve to dočarati. Gutao sam knedle, kao da se baš meni to događa i ponavljao u sebi „ovo je fantastično napisano“.

 Konačno treća riječ je ime Taib.

Taib u prevodu znači pokajanje i nije je potrebno dalje pojašnjavati i obrazlagati.

 Ono što bi još valjalo kazati, a što je bitno za ovaj roman jeste jezik kojim se autor služi, a „čiji je korijen duboko urastao“ u obilje živopisnog autentičnog bosanskog govora. Posebnu pažnju zaslužuje majstorski prikaz psiholoških momenata, napose „nijemog govora“, čiji nam izraz kazuje više od mnoštva napisanih riječi. Tu Bajić podsjeća na Mešu Selimovića, našeg poznatog književnika.

 Na kraju treba navesti i osnovne pouke i poruke koje nam autor upućuje. 

Uzvišeni Stvoritelj je iznad svega i upravlja svime. 
Čovjek je oduvijek bio i bit će do kraja svijeta izložen iskušenjima.
Tragedije su posljedice odustajanja od vjere i kulturno tradicijskih vrijednosti. 
Pokajanje je ključ za duhovni uzlet.
Prava ljubav pobjeđuje sve prepreke.
Vjerom i saburom „nadbiti“ tabijat i hir.

Roman sjena jednog Taiba s pravom se može uvrstiti među naša najbolja književna ostvarenja u poratnom periodu. 

Aziz Nuhić

VEZANI LINK:

Medžlis Konjic: Sjena jednog Taiba

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006