Sat07212018

Last updateCET3_TueAMCETE_March+0100RMarAMCET_0AMthCET1520327084+01:00TueAMCETE

FONT_SIZE

PROFILE

MENU_STYLE

Cpanel
Back You are here: Home Naša izdanja ĆUPRIJANJA

Izdanja fondacije "Lijepa riječ"

ĆUPRIJANJA

Esad Bajić

ĆUPRIJANJA

Konjic, 2012.g.

 

Izdavači: 
Fondacija "Lijepa riječ" Konjic i
KUU Sejfullah, Konjic

ISBN 978-9958-9685-5-6

online čitanje knjige

pogledajte izgled naslovnica ove knjige

 

Biljana Handžo
Mišljenje o knjizi „Ćuprijanja“

''Ćuprijanje''- objašnjenje i značenje ove riječi ćete bezuspješno tražiti, listajući sve postojeće rječnike. Nje, naprosto nema jer je nije ni bilo, jer je postala sad i ovdje.
Na onom mjestu odakle puca pogled na Ćupriju, i sa desne i sa lijeve strane.
E-sad! Kako nekome takva riječ može pasti na um?
Ne može svakom, jer da je tako, da može, ona bi već poodavno našla svoje mjesto i ugnijezdila se između slova C i Č u rječniku, i u svakodnevnom govoru.
Riječ '' Ćuprijanje - Ćuprijanja'' je nastala iz očiju, iz misli, promišljanja, iz osmjeha, iz doživljenog proživljenog i naslućenog.
Imati oči a ne vidjeti, ne gledati i ne primjećivati, prihvatati stvari, ljude događaje i pojave ''zdravo za gotovo'', kao nešto prirodno i ni po čemu neobično.
Sve pobrojano, većina ljudi promatra i doživljava upravo tako kako je, bez namjere, želje i potrebe da se pita zbog čega je to tako.
No, među tim i takvima, se ipak izdvajaju i oni rijetki, kojima oči služe za gledanje, um za promišljanje a jezik da ga kroz slova prenesu na papir.
Ne sumnjam da bi se autor knjige ''Ćuprijanja'', ma gdje da se nalazio, promatrao na svoj način sve što pored njega promiče, s tim što je pored danog mu dara, imao i tu sreću da mu je prozorče postavljeno baš tamo odakle može da vidi njene vitičaste lukove iz svih uglova, preko kojih promiču, susreću se i zastaju likovi, dešavaju se promjene ili ponavlja ustaljeni red.
Svako je vrijeme porađalo Ove i Ovakve, čijem oku ništa ne promiče, kojima je, kako rekoh, još pridodat i dar usmenog kazivanja i drugovanja sa perom koje se danas tastaturom zove, pa nam više iz zabave, nego misleći da je to nasušnja potreba, svoja promatranja prenose na papir, možda i ne misleći da će se to nekada zvati ''životom čaršije''.
Tako su nastajali zapisi, veći ili manje, ali jednako važni.
Knjiga ''Ćuprijanja'' je jedinstvena po mnogo čemu. Po svom imenu, po tome što je broj stranica približan, ako ne i u potpunosti jednak broju koraka koji su potrebni odraslom čovjeku da pređe sa jedne strane Ćuprije na drugu, da je primjeraka knjiga taman toliko koliko konjička Kamena ćuprija ove godine puni godina od prvog izvijanja nad Neretvom.
Priče su gradske, mahalske, sokačke, komšijske.
Dobre, simpatične nimalo zlurade ni zločaste. Nego, baš onakve kakvi su ljudi koji se raduju svakom novom danu, svakom ponovnom susretu sa onima koje će i ovoga jutra sresti, skoro na istom mjestu kao i jučer, jer su ljudi na navike naviknuti, pa tako i na izlazak u isti minut i sat, isti pravac kretanja, isti pokret ruke koji se na pozdrav podigne. E-sad primjećuje svaki pokret, korak, čuje svaki glas. On to promatra iz spokojnog trenutka svoga ''hrama knjige'' , neodlučan da li da pogled fiksira samo na Ćupriju, inspirativnu kako je god pogledaš ili, da ga ponekad skrene prema vrhovima Prenja, koji će ga u mislima odnijeti u mjesto svoga odrastanja, prva sjećanja, neopterećena težinom života ovog koji se živi, pospremljenog u najtananije riznice sjećanja, zajedno sa ljudima koji ostaviše pečat i svojim bivstvovanjem ga odrediše da se nekad, i negdje posveti samo jednom zadatku da ništa od toga ne prepusti zaboravu.
I nije samo riječ ''Ćuprijanja'' nešto novo sa čim ćete se susresti. Riječ poznata ''Došlo'' i potpuno nova ''Ošlo'' koja je u sve ga tri različita slova u sebi sakupila mudrost postojanja, suštinu onoga ko smo, šta smo i čemu se vraćati treba.
''Ošlo''- kao mladica među ukorijenjene voćke posađena, dade izdanke i plodove a nikad u potpunosti ne bijaše dio starog nasada, koji je odavno već prestao da rađa.
''Ćuprijanja'' jeste knjiga ovoga grada, čaršije i svega drugog naslonjenog i upućenog koje živi oko Ćuprije. Ona, možda, na prvi momenat sa svojim likovima neće biti zanimljiva nekome ko nije vezan za ovaj grad. Dok ne prodre u suštinu i, uvjerena sam, da će tada najmanje dva razloga biti razlog više da je u kofer sa ličnim stvarima, putnik namjernik koji bude napuštao Konjic, ponese u svoj kraj, u kom sigurno nema ovakve Ćuprije, ali postoje navike, postoje ista mjesta okupljanja, pa čak i slične ako ne i iste priče. Jer sve mahale, sve kasabe, svi gradovi bosanski imaju neka svoja pravila, neke svoje priče, istinite ili one puno puta ispričane i preslušane, kojima se ne ulazi više u vjerodostojnost i provjeru tačnosti.
O ljudima, o događajima, o vezama o svađama i mirenjima.
Sve je to tako, ali ipak ostaje činjenica da oni ipak nemaju Nju, koja te opominje da si tako mali, da si prolazan, da si predvidiv u vremenu koje ne možeš prevariti svojim postojanjem, nego samo darom koji je gledanje, promišljanje i utiskivanje u hartiju, kojom će se produžiti svaki predvidivi i nepredvidivi trenutak, koji život nosi.
Stoga, knjigu ''Ćuprijanja'' preporučujem od sveg srca mladjima i starijima, onima koji su došli, onima koji namjeravaju ostati ili otići tamo gdje ih život odvede, koji su uz nju rođeni ili su im rođeni njihovi najdraži.
Za svako Vaše sjećanje Esad Bajić je pronašao i podsjećanje.

Biljana Handžo.

Konjic, desna strana Ćuprije,
juna četvrtog, godine 2012. 

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006