Wed12112019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Naša izdanja SVJETLOST I VODA

Izdanja fondacije "Lijepa riječ"

SVJETLOST I VODA

Aziz Nuhić

SVJETLOST I VODA

Konjic, 2012.g.



Izdavač:
Fondacija "Lijepa riječ" Konjic
ISBN 978-9958-9685-5-6

 

Recencija
Enes Karić

Recenzija rukopisa pjesama „Svjetlost i voda“ autora Aziza Nuhića

Nuhićeva zbirka pjesama „Svjetlost i voda“ (na pedeset kompjuterskih stranica teksta) obuhvata sljedeće pjesme/naslove: Sedžda, Idbar, Prespavane godine života, Sjene, Veliki prasak, Izvor, Rijeka, Otkriće koje to još nije, Neiskusna mladost, Zemljo raspukla moja, Nezavičajnik, Dram života, Nada, Kad prvi pijevci zapjevaju, Mrak, Na putu vječitom, Govori vodo, Pronađi svoju mudrost, Prijateljica života, Kajanje koje to još nije, Burila, Pustite vode, Sedam, Paroljubac, Strah od mraka, Zvijezda vodilja, Povratnik, Prezri ih pjesmo, Ja, Rodih se, Kajanje, Čežnja za gorjem, Divije planine, O pjesnicima, Novi svjetski poredak, Sreća, Ne kunite vjetar, Vjetrovi, Vjetrovi upozorenja, Sjećanje umjesto obećane pjesme vjetru, Nacija, Be I Ha – Ha, Šta je to novac.
Zbirka „Svjetlost i voda“ već je na prvoj stranici oslovi čitatelja izvanrednom magijom „pjesni“ koja pokazuje autora Nuhića kao čovjeka duboko oslovljenog čuđenjem pred Univerzumom, Prirodom i njenim fenomenima.
Nimalo slučajno, prva pjesma „Sedžda“ odaje pjesnika koji se suočio sa Istokom Svjetlosti, odaje ga kao stvorenje zaustavljeno „pred Svjetlom Nebesa i Zemlje“ (ili kur'anskom metaforom za Boga), koje se osjeća „trun(om) pred Beskrajem“. Treperenje autorova praiskonskog čuđenja vidljivo je potom u stihovima:
Na sedždu padam
Trun pred Beskrajem
Čelom pred Istinom
Svjetlošću prožet
Za milost molim
Da put istine
Iz srca u vječnost
Širi od mora
Vidniji od dana
Milošću svjetla
Nad svjetlima nađem
Iako u ovoj vrijednoj zbirci Aziza Nuhića pjesme nisu strogo tematski razvrstane, vidljivo je da se moćno izdvaja formalno nenaznačeni „ciklus“ pjesama o svjetlosti i vodi. Kao da nam Aziz Nuhić svojim izvanrednim pjesničkim namislima i sugestijama zapravo želi govoriti da je svjetlost potekla Zemljom u svome prestabiliziranom obličju vode!
Nuhić je u ovome prepoznatljiv putnik na stazama veličanstvene pjesničke tradicije npr. Maka Dizdara ili Hadžema Hajdarevića. U pjesmi „Prespavane godine života“ Nuhić sebe pokazuje ne samo kao metafizičara svjetlosti, već i metafizičara vode, napose je to vidljivo u načinu upotrebe sintagme „okean svjetla“.
Dakle, pjesme i pjesništvo Aziza Nuhića iznimno snažno preporučuju, napose ga preporučuju kao „metafizičara svjetlosti“, ali jednako tako, sve te pjesme pokazuju da Nuhić čini jedan važan korak koji ostavlja dubok trag u mnogim pjesmama posvećenim dvojcu „svjetlosti i vodi“, a taj korak nazvali bismo pradavnom brigom pjesnika za vodu kao nešto najrođenije, najprisnije svemu živom na zemlji. Zapravo, u cijeloj ovoj zbirci vidi se jedna „iskonska ekologija“ autorova pjesničkog stava. U pjesmi „Rijeka“ to je tako snažno vidljivo, tu pjesnikovo saučestvovanje sa prirodom vode, sa njenom uzvišenom naravi, dolazi do vrhunca, tu Aziza Nuhića vidimo kako pjeva jednu pjesmu tužbalicu o prirodi i vodi jer
Gdje neljudi jesu
Obale otpadom
Gorko ridaju
Odjekim do neba stigao
Kako o kako ptico
Da opjevaš vodu
Bistru na izvoru
A na ušću mutnu i krvavu
U svim pjesmama o vodi kroz pjesnika Nuhića govori njegov veliki i prostrani zavičaj Konjica, prebogat vodom. Njegova pjesma „Izvor“ možda je najbolje posvjedočenje te tvrdnje:
Iz počela
Iz dubine
Iz nutrine
Zaizvorio
Kroz zemlju
Kroz kamen
Kroz vene
Zažuborio
Autor mjestimice, kako u pjesmama o vodi tako i u drugim navratima, moćnim pjesničkim slikama budi sjećanje iz svoga zavičaja, u tom je pogledu karakte-ristična pjesma „Idbar“, gdje autora vidimo gotovo (privremeno) reducirana na njegovo duhovno zavičajno magnovenje, te nad imagi-narnim rukopisima iz sjećanja njegove duše:

U srcu dolina puna ljubavi
Elipsa od uzdaha i kamena
Veliča krasnopis iskona
Knjiga trajno zapamćena
Na dlanu života zaziva
Rasuto klasje djetinstva
Rijeku od čistog nura...
Na kraju, preporučujući ovu lijepu zbirku za čitanje, sa zadovoljstvom podsjećamo na pjesmu „Govori vodo“, u kojem autor (ne prvi put) stupa u (imperativni!) dijalog sa vodom.
Govori vodo
Ko ti bistrini
Plemenitoj
Zlo učini
Ko ti kolijevko života
Auru rastvori
Svojim osjećanjem riječi, posezanjem za metaforama, uokriljavanjem metafizike svjetlosti, osviješćenim ekološkim stavom, autor Aziz Nuhić se dokazuje kao pjesnik koji izriče stihove sa pradavnom odgovornošću.
Izdavačima preporučujem ovu zbirku. Ona će naći svoje čitateljstvo.

Enes Karić


Esad Bajić

Recenzija stihozbirke „Svjetlost i voda“ autora Aziza Nuhića

Aziz je ovu stihozbirku naslovio Svjetlost i voda i meni je drago da je tako, jer i svjetlost i voda pojmovi su životonužni i pozitivni što je meni ponajvažnije. Optimistični su jer gdje ima svjetla i vode ima i života. Mogao je Aziz zbirku naslovit i Svjetlo i tama, Dobro i zlo, pošto se, nekako, baš tako na stranicama ove knjige smjenjuju njegovi pogledi, skrasuju njegovi nemiri, ispisuju njegovi pogledi, gasnu njegove žeđi i žeđaju njegove misli.
Stihozbirka počinje seždom. Ona u Aziza nije kraj puta, završetak rekjata, ona je početak. Kao da sve ostalo što Aziz ispisuje jeste u dubokom doživljaju stanja sedžde ili onom vremenu poslije nje. Na jedna neizravan način kao da pjesme o svjetlu i tami, svjetlosti i vodi, lijepom i ružnom, metaforično nude ljudsku historiju od Ademove sedžde preko Kabilova grijeha, Nuhova Potopa, Musaov četrdesetogodišnjeg izbavljenja, Isaove ljubavi i Ahmedovog isijavanja krunskog poslanstva.
Na prostoru zavičajnosti u beonjači idbarske doline Aziz se širi i ponire. Tu gdje
Elipsa od uzdaha i kamena
Veliča krasnopis iskona
Između Ejubovskog iskušenja, Junusove ishitrenosti, Jusufove ljepote i Ismailove predanosti na paučini života uhvati se i zalogaj osmjeha, ljubavi, mladosti što već je dozrela u trešnjinim bojama:
Na usnama mi osmijeh zarudi
Trešnjama boje ljubavi
Dozrelost ga izvodi iz doline zavičajnosti na imaginarne divije planine koje okružuju njegovu geografsku zavičaj-nost i donose odgovore:
Patiti i voljeti ne može biti isto
Tu gdje pamćenje jasnoćom zbori a širina pogleda sutrašnjicu vidljivom naslućuje on prošlost pušta da se u škripu sjećanja otravi:
U sumrak su burila sa Nuhića česme
Na umornim leđima uz Brijeg prema selu
Stoljećima nestašno bućkala
Vlastina stezala ramena žuljala
Vrat se bunio leđa se svijala
Grudi huktale do prvog odmarala
Burilo do burila umor do umora
Riječ je krijepila

Aziz se riječju zaista krijepi, riječju se kori, riječju kritikuje i meni ko čitaocu na riječ svoju riječ nudi, da je prihvatim il' odbacim, pohvalim il' pokudim.
Njenoj šari mahane nemam osim tek što ka kraju knjige kako stupah, zašto da ne kažem, očekivah da će s pomoću svjetla iz vode život izronit, iza noći iz dana radost sinut a Aziz me tu malo iznevjeri i ostavi me da sam se u sebi i sa sobom za to ishrvem:
Ode dobrota
Zavlada grehota
Ovo je to vrijeme
Ovo je vatra i potop
Ovo smo mi ovdašnji
Ja vjerujem da nismo, da dobrota otišla nije, da grehota zavladala nije da ovo nit' vatra nit' potop je, da mi ovdašnji, kao i mi nekadašnji Nuha ćemo odabrati, lađu znati gradit, da će nam iznad svekolike vode postojanja golub grančicu masline iz smjera svjetlosti donijet.
No kako zbirka pjesama nije roman koji sa stranicama knjige na kojoj je ispisan teče od početka do kraja tako i ova moja gornja tvrdnja ne mora čvrstom biti niti s istinom stajati potpuno jer Aziz u pjesmi Zvijezda vodilja kaže:
Nek ti srce bude
Uvijek ispred JA
A vjera i ljubav
Zvijezda vodilja


Svjetlost i voda ugasli i presahli nisu, život teče/svijetli, pa nek u narednim danima i godinama teku/svijetle i Azizovi stihovi koje rado preporučujem koritima misli i šarenicama pogleda.

Pustite vode studene
Od srca do srca da teku
Iz beskraja u beskrajnu rijeku
Rijeku sreće i ljubavi

Pustite mene do vode
Nepresušnom Vrelu Istine
Da mi se duša napije
Sa Abu hajata žedna je


Esad Bajić

 

 

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006