Thu12122019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Naša izdanja LJEPOTA PUSTINJE

Izdanja fondacije "Lijepa riječ"

LJEPOTA PUSTINJE

Jasminka Pitić

LJEPOTA PUSTINJE

Izdavač: Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, 2013.g.

Recenzenti:

Ermin Čelenka Skomoranin

Mr. sc. Elvira Isković

 

Mr. sc. Elvira Isković
Na stazama Ljepote pustinje Jasminke Pitić


Koračati stazama poezije Jasminke Pitić zanimljiva je i lijepa avantura u ko¬joj vas ne očekuju oluje ni ponori, patetičnost ni ojađenost, nego fno istkano pletivo života kojim ona komunicira s čitatateljem otkrivajući mu svoje emocije, životno iskustvo i mudrost života. Njena tematska dominanta je ljubav, ljubav prema voljenom, ljubav prema čovjeku, krajoliku, životu. Ljepota pustinje je koncipirana na principu putopisa u kome putopisac ne putuje predjelima i drumovima prema nekom zadatom itinerariju, već svojim najdubljim iskustvima ostavljajući britak trag i zapis autentičnog postojanja u ljubavi, osnovnom ljudskom porivu i pokretaču svih ljudskih i univerzalnih procesa. Autorica je svjesna moralne i duhovne krize koje nas okružuju, ali i bogatstva lijepe riječi i moći ljubavi pa zato bez tere¬ta odjeće prošlosti i straha od neshvaćenosti kreće u potragu za ljepotom raskopčavajući svoju poetsku viziju svijeta dugme po dugme od Dalekog zavičaja do konačne spoznaje u Ljepoti pustinje. Njen putokaz kroz život, stvaralačka i pokretačka snaga na putu do ljepote je ruka mirisa, muzike i svjetlosti. Toj sveprisutnoj, svemoćnoj i sveobuhvatnoj ruci ljubavi se, poput Dantea koji se na putu kroz Raj prepušta svojoj Beatriče, pjesnikinja impe¬rativno daje riječima: Budi / Budi / Budi (Tvoja ruka) i poručuje: uzmi me / uzmi ovaj ples / uzmi mene koja te želim. Svjesna je da se protiv prolaznosti može uložiti samo riječ, uložiti umjetnost kao jedina prava vrijednost koja je sposobna da traje: kad svjedoci / odu / i granice / Nestanu. Ljubav je za nju mjera svih stvari, mjera postojanja koja pokreće sve prirodne procese i do¬vodi ih u ravnotežu jer: Ljubav govori / Jezikom / Univerzuma, zato Zavoljeh kišu zbog jednog Muhameda i ne samo kišu, već i Perziju i jezik Perzijski... Želja za univerzalnim jedinstvom opjevana je u Odi Brodu koji se u ovoj pjesmi uzdiže na nivo simbola i želje za neprekidnim i beskrajnim putovanjem čiji je cilj: u plavo / u beskrajno / u more / u Nemjerljivo. Bodlerovsku simboliku i želju za beskrajnim i nemjerljivim iskazuje i u konciznoj, britkoj i epigramskoj pjesmi Ptice.


U letu spoznaje veliki trag ostavit će Oko Svjetlosti, trajni izvor vječne ener¬gije koji se pojavljuje prvenstveno u biću čovjeka, u nepojmivom Božanskom, u poetskom, materijalnom, prostornom, duhovnom, u poljima moga sna / u nebesima mojih nadanja i postaje: U sjaju / Oko Svjetlosti. Vjera, sunce i mo¬litva koje su usađene unutar lirskog subjekta pokretačka su snaga sposobna da odagna sva zla i sve strahove jer U mojoj sobi gori jedno sunce (Soba). O tome svjedoči i Jutarnja molitva, koja ustvari, nije molitva već želja i vapaj za saznanjem i dolazak do opće istine: Dan po dan / Kap po Kap /Naiskap i / Nema više. Ali, pesimizmu nema mjesta ni onda kada se pojavi retoričko pitanje A šta će biti čak i tada postoji vjera, nada i izlaz barem u nekoj uskoj i tijesnoj stazi i osmijeh, makar u ogledalu. Ljubav, ponekad, neizostavno u sebi nosi i blagu sjetu, usamljenost i prekinute Strijele želja koje se kod Jasminke ne manifestiraju kroz tužan, patetičan kraj, već čine trenutak zaustavljene dinamike prirodnog kretanja Konja bijelih koji U ga¬lopu / Ostadoše uz saznanje da ljepota vrijedi jedino kada se dijeli, a ne samo egoistično posjeduje. Zato ne žali za prolaznošću, već (u stilu Vesne Parun u pjesmi Ti koja imaš nevinije ruke) poručuje: Neka ti blaga bude ova noć / Spavaj do novog Jutra / Sreću ti želim. Motiv neuzvraćene ljubavi prisutan je i u pjesmi Rasparao je sunce u kojoj ljubavna svađa i raskol ne označavaju bolnu patnju, već raspršenu svjetlost i toplinu. Historiju jedne ljubavne veze i ljudske drame prikazuju Obične pjesme u kojoj silini želje puti oponira od¬lazak i nerazumijevanje nakon čega slijedi pomirenje i prevazilaženje tijela i tjelesnosti te pronalaska sreće u autentičnom sjećanju i želji: postani rosa na mom kapku. Ona jednostavno, neda ljubavi da nestane i u trenutku kada Ne prepoznajem te / Ni prijatelja / Ni ljubavnika kaže: Put moj nije put moj stoga / ne govori / da izgubismo tragove i ne zatvaraj Vrata / pred /mojim / kuca¬njem u pjesmi Više od riječi jer ljubav uvijek ostavlja Tr a g kao sudbinsko određenje spoznaje i Istine koju ušima smo prepoznali / Očima se gledali / sastajali se dodirom zvijezda. Zanimljiva je i komutacija lica lirskog subjekta koji u pjesmama Ulica šutnje i Danas je progovara u muškom rodu iznoseći ljubavnu čežnju iz drugog, muškog ugla, mušku nespretnost i nemogućnost reagiranja u pravom trenutku te nedostatak pravih riječi onda kada su neop¬hodne i nužne za razumijevanje i sreću.


Jasminka uspješno gradi asocijativne veze među metaforama a savršen primjer za to je pjesma Ruzmarin u kojoj korespondiraju pepelnica, ciga¬rete, Drina i Andrićeva Fata Avdagina, tragičan lik iz romana Na Drini ćuprija. Na prvi pogled laganom igrom asocijacija na predmete iz pojavnog svijeta otvara neki oblik hamletovskog pitanja koje se ne pita biti ili ne biti, već voljeti ili ne voljeti: Ćuprija / Drina / Drina / Ćuprija. Strah za sudbinu ljubavi u okružju licemjerstva i neizvjesne bosanske stvarnosti uočava se u pjesmama Bdijem i Sjedište broj ne znam koji. Istina je da je svijet sačinjen od Ljudi i onih drugih pa je zato teško pronaći sagovornika jer nakon prosutih misli Pokupih mrve, ali ne obične mrve, već zrnca ogromne vrijednosti Od / Neba. Pažnja se skreće na vrijednost ljudskog pamćenja koja prvenstveno zavisi od bogatstva autentičnih događaja i ljepote sadržane u malim stvari¬ma zato što: U trenu sve biva / I ne nestaje u pamćenju. Karnevalizacijom stvarnosti u pjesmi Galebov let uspješno se bori protiv predrasuda i stereoti-pa koji nas okružuju. Oslobađa ljudsku prirodu ističući želju za avanturom, vječitom igrom i slikom svijeta u kojoj je sve moguće i sve dozvoljeno kao u Markezovom magijskom realizmu. Avanturizam i želja za putovanjem se javljaju i kao imperativ postojanja u pjesmama Odvedi me, Ne govori, Učini me besmrtnom i Učini me pticom dok se u pjesmi Radovat ćemo se u potpu¬nosti prepušta igri i ljubavi.


Avantura završava u Ljepoti pustinje kojoj su prethodile Milost, Bliskost i Hvalospjev ljubavi. Milost je sublimacija cjelokupnih iskustava do kojih je autorica došla u svom duhovnom putovanju na kome je spoznala svrhu svo¬ga postojanja u kome samo ljubav može potaknuti životni dah. Tek nakon osjećaja milosti moguće je ostvariti sveobuhvatnu ljubav i potpuno jedin¬stvo u kome sve zaćuti / sve ćuti / i bliskost / i daljina. Hvalospjev ljubavi dovodi je do apsolutne ljubavi nakon što je zaronila u dubine svoga bića i pronašla bogatstvo u svakom obliku kako duhovnom, tako i tjelesnom i materijalnom i opet, naravno uz pomoć svemoćne Ruke, pronašla Lje¬potu pustinje. U Ljepoti pustinje Jasminka Pitić nam šalje emotivnu i po¬etsku poruku otvorenosti prema životu i svemu što on sa sobom donosi putujući kroz višedimenzionalne i polisemantične prostore koji ne podnose isključivosti i simplifkacije, kako na tematskom, tako i na stilskom nivou. Pjesme je gotovo nemoguće grupirati, jer autorica ne arhivira svoj život i životna iskustva, zato što su oni vječni i u stalnom bujanju kao i svemir, pjesme naprosto, dodiruju toliko puno tema, toliko puno misaonih cjelina koje se sjedinjuju. Čitatelju se često postavlja pitanje da li je pjesma ljubavna ili refeksivna ili je pjesma o umjetnosti ili o konkretnom muškarcu, i dolazi do zaključka da je pjesma primjenljiva na sve i o svemu onome što zaokuplja čovjeka, ali pjesnikinja tu ne staje već ide dalje i dovodi nas u novo spoznaj¬no i mistifcirajuće što tek dubljim iščitavanjem možemo otkriti. Smatram da se Ljepota pustinje odlikuje originalnošću stila, sočnim i brit¬kim jezikom, fantastičnim asocijativnim vezama, dubokom refeksivnošću i polisemantičnošću, utkanim u lagani mediteranski ritam koji osvaja či¬taoca tako da i sam postaje dio pjesme. Ona emitira glas pobune protiv og¬raničenosti i primitivizma, veže ograničenog pojedinca sa beskonačnošću i budi nadu u radost življenja i zato sa pravom mogu reći da je Ljepota pusti¬nje veliko osvježenje na bosanskohercegovačkom poetskom nebu, pa i šire.

Ermin Čelenka Skomoranin


Zbrajanje sudbine u dlanovima -- hiromantija i pjesničke opservacije


Da li je zaista sudbina čovjekova i njegov put zapisana na dlanovima? Hiromanti, ljudi koji se bave proricanjem sudbine putem gledanja u dlanove, vjeruju da je to istina. Jesu li brojevi i zapisi s naših dlanova 18 i 81, u zbiru 99, simbolični znak predodređenosti sudbine? Da li nam potvrđuju da smo Njegovi i da se Njemu vraćamo? I ako smo već počeli da se pitamo - pos¬tavimo i jedno konačno pitanje: postoji li odgovor na bilo koje pitanje koje čovjek može postaviti? Duboko, intimno vjerujem da postoje samo traganja za odgovorima koji nikad nisu konačni niti u smislu dosezanja odgovora niti u smislu prestanka traženja istih. U traganju je zapravo bit. Čovjekova zapi-tanost nad temeljnim pitanjima života i svijeta vrlo često je šutljiva, bolna, i samo rijetki umiju i smiju preći iz svijeta tišine u svijet koji zbori i koji se bori. Pjesnička riječ eksplicitna je pobuna protiv šutnje. I nije važno da li se glas pjesnika čuje do neba, samo neka on vrisne kako treba! Teška ja pjesnikova zadaća kad se odluči da priča o onom što leži duboko u njemu i o svakodnevnici koja ga okružuje. Teško je čovjeku koji traži smisao i dubinu zakonomjernosti života živjeti u plićaku banalne svakodnevnice. Pjesnik mora biti tih, mora biti bučan, mora biti tužan, mora biti veseo, mora biti zaljubljen, mora voljeti, mora patiti. Bez patnje i ljubavi, bez ljubavi i patnje nema poezije! Pjesnik mora zavoljeti kišu, osjetiti ljepotu pustinje, mora sta¬jati pred vratima koja se ne otvaraju niti pred kucanjem srca. Jasminka Pitić je pjesnikinja koja pjeva o Ljubavi u širokoj lepezi njenih značenja i pojavnih oblika. Ljubav iz Ljepote pustinje pojam je koji ćemo jednom doživjeti i razumjeti kao konkretno-tjelesnu, čistu požudu, a drugi put ćemo se susresti na stazama univerzalno-simboličkim obgrljeni istim ri¬ječima, istom igrom riječi, riječi koje metaforizacijom u datom kontekstu ot¬varaju nove i značajne vidike. Postaju Ljubav od čije niti je izgrađen Univer¬zum. Iz Ljubavi prema stvorenju On je stvorio svijet. Promišljanja zrače optimizmom čak i kad je ona natjerana u bijeg:
Ne zatvaraj vrata pred mojim kucanjem... Pregaziš mi nadu/ostaviš poraz/ostaviš želju... Čekam ga/mada znam/da nikada neće doći...
Ljubav je misao koja vodi pjesnikinju svijetom ovozemnim, ali je umije i prevesti preko crte prostora i vremena u onostrano što je ponajbolje iznese¬no u pjesmi Zavoljeh kišu zbog jednog Muhammeda gdje osim simboličke poruke o 99 Njegovih svojstava koja su nam zbrojana u dlanovima, lijevom i desnom, u obliku zapisa 18 i 81 imamo i izuzetno važan ključ za razumije¬vanje svih jezika ovog svijeta. Obrazac je to po kojem bismo mogli biti jako uspješni i veliki ljudi:
On Otvori dlanove moje i / Povuče linije brojeva / Jedan i osam / i osam i jedan / I reče mi / Riječ / na perzijskom / I reče mi / A ja sam sve razumjela / Jer / Lj u b a v govori / Jezikom / U n i v e r z u m a
Govoriti jezikom ljubavi, univerzalnim jezikom, koji će svi razumjeti, a ne govoriti različitim jezicima i ostati vječno u tami nerazumijevanja - huma¬nističko je naravoučenije i put općeg prosperiteta.
Još je nekoliko zanimljivih poteza perom načinjeno između ovih korica, a spomenuo bih neke. Mnogo je pjesama u kojima glavnu riječ vodi vrijeme prošlo. Mnogobrojne radnje glagola su izvršene, izrečene, odsanjanje, opje¬vane u vremenu ovom ireverzibilnom, životnom, nema povrata na staro niti je moguće doživjeti neki déjà vu u sadašnjem vremenu. Drugi zanimljiv potez pera jest povjeravanje nekoliko redaka i lirskom sub¬jektu drugog spola - muškarcu u kojeg se eto na kraju moglo steći povjerenja toliko da mu se dopušta da i on govori, misli, osjeća i sve to i sam zapiše. I na koncu pojava obojenosti pjesme plavetnilom sugeriše da je duh lirskog posmatrača svijeta malo vezan za ono što posmatra. U nekom detaljnijem i podrobnijem čitanju o tim potezima bismo mogli dosta toga reći. Vezati se za svijet, ali ne prejako, vezati se za ono što nas okružuje laganim i proz¬račnim nitima duše, vezati se sada i ovdje, ali ipak moći letjeti - jedan je od nedosanjanih snova mnogih tražitelja smisla.
Jasminki čestitam na pokušaju da pred nas iznese ljepotu Ljubavi iz pustinje u kojoj naoko ništa nije živo!

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006