Thu12122019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Naša izdanja BJELIMIĆI na vjetrometini povijesti

Izdanja fondacije "Lijepa riječ"

BJELIMIĆI na vjetrometini povijesti

Ahmet Biber

BJELIMIĆI na vjetrometini povijesti

Konjic, 2013.g.

Izdavač: Fondacija "Lijepa riječ" Konjic,

Recenzenti: 

Prof. dr. Salko Špago 
Prof. dr. Šemso Tucaković
Lektura: Alema Gagula
Korektura: Esad Bajić
DTK: Maving-bb, Konjic
 

ISBN 978-9958-048-00-5
COBISS.BH-ID 20564742

 

RECENZIJA RUKOPISA KNJIGE „BJELIMIĆI NA VJETROMETINI POVIJESTI“  AUTORA AHMETA BIBERA- OBIM I STRUKTURA RUKOPISA
Rukopis knjige poznatog pisca Ahmeta Bibera „Bjelimići na vjetrometini povjesti“optimalnog je obima (oko 340 stranica), tematski prikladne struk-ture, argumentirane interpretacije prethodnih istraživača od antičkog do savremenog doba potkrijepljene bogatom dokumentarnom građom sa oko 500 primarnih i sekundarnih izvora. U prilogu rukopisa nalazi se veliki broj knjiga, dokumenata, fotografija, tabela i isto tako veliki broj citirane litera-ture na bosanskom i stranim jezicima. Osim predgovora u kome je nagla-šena nedovoljna izučenost i prešućivanje istine, priloga, literature i zaklju-čaka, rukopis knjige je podijeljen na dva dijela. Prvi dio rukopisa knjige ima sedam poglavlja i to:
1. Historijski, geografski, ekonomski, kulturni, demografski i politički podaci o zavičaju
2. Bosna i Hercegovina pod osmanskom upravom
3. Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine
4. Stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i stvaranje i Kraljevine Jugoslavije.
5. Drugi svjetski rat i njegove refleksije na Bosnu i Hercegovinu.
6. Poratni period od 1945 do 1990. godine
7. Višestranački izbori, agresija na Bosnu i Hercegovinu, Dejtonski mirovni sporazum i njegove posljedice (period od 1990- 1995.godine)
Drugi dio rukopisa knjige su prilozi i bilješke uz tekst. Fotografije i literatura djeluju podsticajno da se dalje istražuju podaci o događajima i ličnostima. Zaključci su sintetičke ocjene i generalizacije izvedeni iz teksta rukopisa knjige.
Tema knjige je prešućene istine o zavičaju i njihove posljedice. Idejna usmjerenost je da se prešućene istine učine dostupnim naučnoj i široj javnosti. Naglašena je autorova odlučnost da istraje u borbi istinom protiv neistine. Naslov knjige ukazuje da se radi o historijskoj temi i da kao takva ne može biti ograničena prostorom i vremenom samo kao monografski prikaz zavičaja. Ona je više od toga, predstavlja pokušaj da se na popularan način preispitaju i redefinišu neki potezi aktuelne vlasti prema ovom kraju i širem okruženju u minulim vremenima. Tekst je pun dokaza da su državne uprave koje su se smjenjivale bile svaka nepravednija i lošija od predhodne.- OCJENA VRIJEDNOSTI RUKOPISA
Knjiga se zasniva na kritičkom proučavanju štampanih i neštampanih izvora: knjiga, časopisa, listova, ljetopisa, putopisa, studija, leksikona, riječnika, vjerske literature i izjava živih svjedoka koje se razlikuju od nekih sadržaja objavljenih knjiga i dokumenata. Autor ukazuje na taj problem, ne tvrdi da je sve istina, pa očekuje od naučne javnosti da ukaže na prešućivanje i falsificiranje historijskih činjenica.
Prezentirana saznanja do kojih je dolazio primjenom historijsko-deskriptivne metode i analize relevantnih sadržaja, kombinujući hronološki i problemski pristup odabranoj građi, respektujući značaj poznavanja prošlosti za razumijevanje sadašnjosti i predviđanje budućnosti na koje je ukazao njemački književnik B. Brecht da „onaj koji želi učiniti veliki skok mora poći nekoliko koraka unatrag“, što autor primjenjuje i u pisanju svoje knjige.
Pisac je kao polazište uzeo islamsko učenje da se učinjena djela sude prema namjeri. Njegova namjera je da od početka do kraja knjge bude konzinsten-tan i bez kolebanja iznosi u javnost prešućene istine i njihove posljedice. Siguran je u svoje iskrene namjere. Ima pojava u čiju tačnost ne sumnja, jer su zasnovane na velikom broju činjenica i istinitim dokazima, ima i onih u koje nije potpuno siguran, pa ih iznosi da o njima eventualno kaže svoje mišljenje naučna i šira javnost.
Tekst knjige sadrži rezultate višegodišnjeg istraživanja i korektnog formiranja zaključaka o relevantnim problemima koji se odnose na postav-ljenu temu.
Dokazano je literarnim djelima i dokumentima da je od odlaska osmanske uprave na Bošnjake primjenjivan nolens-volens tj. da uvijek milom ili silom moraju nešto prihvatati. Prihvatili su da ostanu bez svoga imena, jezika i pisma, a žene Bošnjakinje muslimanke bez svoje tradicionalne narodne nošnje – zara i feredže. Bošnjaci su bili prisiljeni da postanu ono što nisu – Srbi ili Hrvati ili bilo šta drugo, samo ne Bošnjaci. Umjesto bosanskog uveden je srpskohrvatski jezik koji nije nigdje i nikad ranije pod ovim imenom postojao. Arebica je zamjenjena latinicom i ćirilicom.
Dokazao je ko, kada, gdje i zašto bosanske pravoslavce preimenovao u Srbe, a bosanske katolike u Hrvate. Vršeno je posrbljavanje svega što je bošnjačko (imena gradova, ulica, mostova, kulturnih i vjerskih institucija).
U školi se učilo da je osmanska vlast oružanom silom širila islam i vršila danak u krvi. Neistinito je prikazivano postojanje srednjevjekovne bosanske države, bogumila i crkve bosanske.
Agrarno pitanje za vrijeme austrougarske uprave vršeno je po zakonu kako kmetovi postaju slobodni seljaci, a za vrijeme srpske vlasti nastala je otimačina begovske zemlje bez ikakvog plaćanja, begovi su postali siromasi, a Srbi bogati vlasnici „vjekovne srpske zemlje“, što je očiti fasifikat i prešućena istina.
Neki dijelovi Hercegovine skoro potpuno su ostali bez Bošnjaka: Posušje, Grude, Široki Brijeg, Čitluk, Ljubuški, Ljubinje, Gacko, Bileća i Nevesinje (pogledati demografske podatke u prilogu ove knjige).
Prikazan je odnos prema sudbini i saburu uopće a posebno u ratnim prilikama. Od dolaska austrugraske uprave do odlaska socijalističke vladavine (1878-1990) nad Bošnjacima muslimanima je vršena diskriminacija u vojsci, policiji, sudstvu i socijalnoj politici.
Za učinjene zločine nikad ne optužuje cijeli narod već državna rukovodstva i pojedince vodeći se narodnom izrekom da u svakom žitu ima kukolja, ali tu se ne zaustavlja pa i u kukolju pronalazi poneko zdravo zrno.
Realno prikazuje junaštvo, izdajstvo i nehumano ponašanje pojedinaca bez obzira na koga se odnosilo. 
Kompromis je u sadašnjem trenutku samo bježanje od riješavanja problema. Toleranciju ne odbacuje, ali ona mora imati svoje granice, jer sa psihološke tačke gledišta kada se u dužem vremenskom periodu stalno podnosi trpljenje može proizvesti ludilo psihoze, neuroze i druge poremećaje.
Za one koji prave iste greške više od dva puta treba potražiti tretman na psihijatrijskim klinikama.
Pjesma „Gnijezdo sivih sokolova“ ulijeva povjerenje da će Bjelimićani čuvati svoj zavičaj, svoju vjeru, kulturu, tradiciju i identitet, poučeni primjerima svojih starijih generacija. Bjelimići nikad nisu bili „ustaško gnijezdo“ i „ustaški osinjak“, niko iz Bjelimića nije bio u ustašama.
Činjenica je da su Bjelimićani više vjerovali strancima, njemačkim i talijanskim oružanim snagama nego domaćim ustaškim i četničkim jedinicama. Kao dokaz je odlazak jedog broja Bjelimićana u elitne njemačke SS jedinice (nešto kasnije preimenovane u Handžar diviziju), jer im je bilo obećano da će se te jedinice koristiti za odbranu muslimana od četničkih zločina. 
Milicija koja je postojala u Bjelimićima nije bila ničija već samo bjelimićka. 
Tretiranje školstva nije bilo sagledano u potrebnom obimu. Iskazan je kritički odnos prema ateizaciji škole, nije ništa kazano o nastavnim planovima i programima, niti je kazano nešto afirmativno, kao što je postignuta obuhvatnost sve djece osnovnim obrazovanjem pred kraj socijalističke vladavine.
Period višestranačke vlasti od 1990. do početka agresije 1992. godine nije sagledan u svim aspektima. 
O ratnom periodu do Dejtona dato je dosta relevantnih podataka.
Predstavnici Bošnjaka u Dejtonu nisu bili neobrazovani i neznalice, htjeli su naći što povoljnije riješenje problema u Bosni i Hercegovini. Nisu ga našli, smireno su posmatrali kako Tuđman i Milošević, nadneseni nad mapu Bosne i Hercegovine, nešto šaraju i dijele je kao da je to njihova očevina. Nije im bilo lahko čuti dovikivanje: Uzmi ili ostavi! Popustili su pred domaćim i stranim pritiscima zato što nisu imali hrabro srce ispunjeno istinskom ljubavlju prema domovini kakvo je imao Husein-paša Gradaščević – Zmaj od Bosne.
Na kraju se nada da se neće više ponavljati greške iz prošlosti, da se neće zaboravljati zločini ne zbog osvete već da se više nikada nikome ne ponove.
U katarzu bez zaslužne kazne ne vjeruj. Smatra da bez istinske jednakopravonosti svih naroda i građana neće biti mira u Bosni i Hercegovini. Sumnja u toleranciju, u kompromis, u političku volju, u pomoć stranaca. Jedino vjeruje u uspostavljenu vladavinu prava na cijeloj državnoj teritoriji.Prof. dr. Salko Špago
RECENZIJA RUKOPISA “BJELIMIĆI NA VJETROMETINI POVIJESTI“, AUTORA AHMET EF. BIBERAU nizu publicističkih žanrova koje u svom radu koriste istraživači naše prošlosti i sadašnjosti, monografskom obliku pisanja rijetko pribjegavaju autori rukopisa koji posljednjih godina i decenija nastoje svoja ostvarenja prezentirati masovnoj publici. Monografija je, međutim, onaj oblik kazivanja u kojem do izražaja dolazi sposobnost pronicanja u povijest, kulturu, tradiciju, običaje, demografiju i etnografiju ljudi, ali i geografiju, topografiju i klimatske prilike prostora za koji su određene grupe stanovništva vezane stoljećima, svojim rađanjem, životom i umiranjem. To pronicanje i poniranje u suštinu i sudbinu nekog područja najčešće podrazumijeva i neposredno iskustvo, lični uvid u stvarnost, pa i osobni pristup koji je neodvojiv od subjektivnog, ponekad subjektivističkog, opisa i kazivanja o ljudima i događajima.
Sve te osobenosti sadrži u sebi rukopis „Bjelimići na vjetrometini povijesti“ izvrsnog poznavaoca svog rodnog kraja i njegovog žitelja, Ahmet ef. Bibera, koji je u penzionerskim danima odlučio da čitalačkoj javnosti prezentira rezultate svojih istraživanja i ličnih spoznaja o jednom nadasve zanimljivom kraju, smještenom između tri visoke planine /Treskavice, Visočice i Crvnja/, na nevelikoj visoravni čijom južnom stranom protiče bistrooka Neretva, jedna od najljepših rijeka Evrope. Ovaj gorštački kraj često se u prošlosti nalazio na vjetrometini burnih događaja. Kroz Bjelimiće su prolazili Kelti, Tračani, rimske Legije. Oko Bjelimića sukobljavala su se ilirska plemena, koja su nam ostavila u nasljeđe sadašnje nazive nekih sela i zaselaka. Brojne nekropole stećaka govore o intenzivnom životu u vrijeme srednjovjekovne bosanske države. Osmanska carevina imala je u Bjelimi-ćima snažno uporište o čemu govore kule i mezarluci, ali i podaci o učešću Bjelimićana na bojištima prostrane osmanske imperije. Svoju hrabrost i postojanost dokazivali su žitelji ovog gorštačkog kraja braneći i drugu carevinu, Austro-Ugarsku.
Bjelimići su u Drugom svjetskom ratu bili poprište kretanja vojnih formacija koje su se borile za prevlast na južnoslovenskom prostoru. Glavnina divizija partizanske vojske, s Titom na čelu, prošla je u martu 1943. godine kroz Bjelimiće, na putu za istok BiH. Komandant druge četničke velikosrpske vojske došao je tog ratnog marta nadomak Bjelimića, ali dalje nije mogao. Pokolj Bošnjaka bjelimićke visoravni koji su otvoreno najavljivali četnički komandanti spriječile su brigade NOV-e. Bjelimići su u Drugom svjetskom ratu bili jedno od rijetkih bošnjačkih prostora, koji su organizovali svoju samoodbrambenu jedinicu, takozvanu muslimansku miliciju, koja je, odvojena od komunikacija i glavnih centara odlučivanja, nastojala čitav rat sačuvati narod i imovinu. U tom dramatičnom vremenu vezivali su se za razne aktere ratne drame koji su se svesrdno borile za duše i naklonost gorštaka ispod Visočice. Otuda Bjelimićana ima i u redovima NOV-e, ali i u vojskama NDH i fašističke Njemačke. I četnici Draže Mihailovića su u nekoliko navrata nalazili zajednički jezik s Bjelimićanima, ali je čitavo ovo područje poslije rata nosilo neopravdano atribut „ustaškog gnijezda“. Takvo iskrivljeno i netačno gledište posebno su kreirali, u tzv. vremenu socijalističke izgradnje, velikosrpski kadrovi kojima je zapravo najviše smetala privrženost bjelimičkih Bošnjaka svojoj vjeri i svojoj zemlji Bosni i Hercegovini.
O svemu tome piše Ahmet efendija Biber snagom vrsnog erudite, poznava-oca povijesnih matica, koje su ponekad znale Bjelimiće samo okrznuti, ali često i staviti u vrtloge historijskih kretanja. U jednom takvom vremenskom kolopletu, u periodu 1991-1995. godine, Bjelimićani su se našli na glavnoj pozornici zbivanja. U periodu najvećih iskušenja za svoju zemlju, napad-nutu od dva moćna agresora (Srbije i Hrvatske), gorštaci Bjelimića sa stanovnicima susjednim naselja organizovali su svoju 450. lahku brdsku brigadu Armije Republike BiH, koja je uspjela odbraniti čitav svoj kraj i dati doprinos oslobađanju obližnjih mjesta. Uspjeli su u tome u najnepovolj-nijim uslovima u kojima se dokazivala i dokazala snalažljivost, odvažnost i hrabrost Bošjaka bjelimićke visoravni. Mnoge činjenice iz tog vremena navodi Ahmet efendija Biber kao učesnik i svjedok odbrane svog kraja. Stoga, njegova kazivanja imaju nesumnjivo vrijednost kao izvor saznanja za istraživače naše neposredne prošlosti.
U rukopisu je naveden niz dragocjenih podataka koji imaju geografsko, etnografsko i demokratsko obilježje. U njemu su objašnjeni nazivi prezimena muslimanskih, katoličkh i pravoslavnih obitelji koje su proteklih decenija obitavale u ovom kraju. Prezentirane su brojne činjenice o ljudima koji su utjecali na životne prilike (učiteljima, šumarima, policajcima, bolničarima, majstorima nekih zanata, vjerskim službenicima). Svi ti podaci koje nudi i interpretira u svom tekstu „Bjelimići na vjetrometini povijesti“, Ahmet efendija Biber, dragocjen su izvor podataka i saznanja o dalekoj i bližoj prošlosti jednog nadasve zanimljivog gorštačkog kraja, smještenog na sjevernom kraju Hercegovine, a udaljenog pedesetak kilometara od svog opštinskog središta, grada Konjica. Podaci o prošlosti Bjelimića i Bjelimića-na i način na koji ih interpretira Ahmet Biber ne nude samo dragocjena saznanja, nego su i snažna poruka i pouka koja se ne tiče samo Bjelimića, nego i stanovnika čitave Bosne i Hercegovine. Stoga, rukopis „Bjelimići na vjetrometini povijesti“ zaslužuje da bude objavljen i stavljen na uvid čitalačkoj javnosti. Bit će on od koristi, ne samo pasioniranim ljubiteljima knjige, nego i istraživačima koji iz monografskih kazivanja Ahmeta Bibera mogu ostvariti korisne uvide u historiju, geografiju i tradiciju jednog bosanskohercegovačkog područja preko kojeg su se često prelijevale bujice historijskih događaja.Prof. dr.Šemso Tucaković

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006