Sat11162019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Tekstovi WILD WILD WEST

Tekstovi, zapisi, reagovanja...

WILD WILD WEST

Čuvati ovce i u torbi imati strip Kapetana Mikija značilo je posjedovati prostorno-vremenski portal koji će te istog trenutka kad se stado zakroti u kršu teleportirati na prostor Divljeg Zapada u godine kada su na njemu pravdu dijelili mladi i ambiciozni rendžer Kapetan Miki zajedno s nerazdvojnim prijatlejima Smukom i doktorom Salassom. 
Kako je taj umio brzo potezati i precizno gađati iz pištolja! Milina.

Jedva sam čekao da razgrnem struku, podmetnem torbu pod glavu i prepustim se nedoljivim avanturama ovog čudnog trojca, nezaobilazno zamišljajući sebe u ulozi mladog Kapetana Mikija. Nije mi smetalo ni što su Smuk i doktor Salasso konstantno tamanili vatrenu vodu.

Mikijevo porijeklo nije uobičajeno, upoznajemo ga kao posvojenog sina simpatičnog pijanice Smuka, a Mikijeva karijera u vojsci započet će zbog njegove želje za pronalaženjem Lešinara, ubojice Mikijevog dobrog prijatelja Clema Simmonsa. Miki vrlo brzo i s puno dobre volje i namjere napreduje kroz vojnu hijerarhiju, no konstantno je prisiljen dokazivati se pred kolegama vojnicima. Mlad je, naoko neiskusan i naivan, no njegova dobrodušnost i odlučnost te Smukovo i Salassovo iskustvo spašavaju situaciju. Matično mjesto radnje je Fort Coulver, vojnička utvrda pod vodstvom pukovnika Browna. Tu je i pukovnikova kćerka Suzy, zaljubljena u Mikija (njeno ime treba zapamtiti za lakše razumijevanje nastavka ove priče). Dok je Kapetan Miki bio zadužen za hrabrost, poštenje, pravdu, istrajnost i sve ono što je godilo mladalačkom umu, dvojac Smuk i Salasso, humoristična su komponenta serijala, sposobna čak i najtragičniju situaciju osvježiti smiješkom i humorom.

Stripovi nemaju mnogo teksta i valjalo je u svakom nacrtanom kvadratiću, ispisanom dijalogu, uživati do zadnje linije i slova, kako strip ne bi već do podne bio napamet naučen.

O, šta sam tada kradljivaca potamanio u svojoj mašti, zlih trgovaca i indijanaca iskvarenih pod utjecajem vatrene vode!

Jedini problem je bio što stripova nije bilo dovoljno. Tu i tamo bi mi neko dao koji primjerak. Nerijetko bi na crtežima napamet naučenog primjerka ja smještao nove radnje, nove dijaloge i prometao dane i noći u velikim borbama za pravdu i čast, nikako ne vjerujući starijima koji bi, tu i tamo, znali kazati kako je to izmišljen lik.
Nešto tako dobro nije moglo biti izmišljeno.

U završnim razredima osnovne škole na mjesto stripova došli su pisani romani i Dok Holidej, Vajat Erp, Šejn, Teksas Džek, salonske dame i plaćene ubice. Ni njih nije bilo nešto baška u izobilju ali imali su mnogo više teksta i mogli su čobanski dan ušuškat i pretvorit u fantaziju ravnu onoj obračunu kod OK korala.
Ti ćeme romani par godina kasnije koštati gubljenja jedne lijepe navike.
Kako u djetinjstvu nisam naučio da postoje nemoguće stvari ili stvari koje su za druge moguće a za mene ne, tako sam u Gazinoj medresi kad sam „uhvatio“ momka da napamet uči stranice koje nam nisu za zadaću i čuo da uči hifz (Kur'an napamet) odmah odlučio da i ja to počnem. Raspitam se šta kako i otvorim Kur'an na 19 strani: Ve kalu kunu huden ev nesara tehtedu... i naučim za nekoliko dana. Tamam sam se kanio pobijedit stid i otić kod profesora Spahića da me primi kao muhafiz, kad neki stariji učenik reče da ne može tako, da treba prvi krug naučit napamet pa onda zahmetit muhafiza. 
I krenem ja na zadnju stranu drugog džuza: Felemma fesale talutu bil džunudi... pa na zadnju trećeg: Kul amena billahi... i tako za mjesec i koji dan naučim zadnju stranicu svakog džuza i okuražen se nacalim pred zbornicu da uhvatim momenat kad će profesor Ismet Spahić bit sam, da uletim i prijavim se. Stajao sam tako nekoliko dana al' svaki dan neko s profesorom. Konačno ubrusim da uđem. I tako poče moj „hafiski“ period.

Ubrzo dobih ćage da ne moram plaćati dom i da sam oslobođen obavezne korepeticije u učionici. Imao sma pravo biti u sobi tokom korepeticije i obavezu da svakog mjeseca donesem ekonomu za plaćanje doma i vaspitaču za oslobođenje od korepetcije potvrdu da sam taj mjesec položio jedan krug. Krug je značio da od svakog džuza u Kur'anu naučim po jednu stranicu, a učile su se od zadnje stranice džuza ka prvoj, s tim da bi se poslije svake naučene išlo kod muhafiza učila novonaučena stranica i pri tom ponavljala i ona iz prethodnog kruga. U početku to preslušavanje ne traje dugo ali nakon 5-6 krugova već se nakupi. Kur'an ima 30 džuzova a džuz ima 20 stranica. U početku učenje nije išlo jednostavno, ali nakon nekoliko krugova stekne se rutina i već sam ulazio u period kad mi nije trebalo više od sahat vremena za pamćenje nove stranice. To mi je ostavljalo dosta slobodnog vremena pa sam razmišljao o tom da umjesto jedne počnem učiti dvije stranice. Onda je cimer u žurbi ostavio otvoren njegov ormar i ja sam „snimio“ da ima gutu vestern romana složenih u ormaru. Na desetine, uredno složene po brojevima. 
Odustanem ja od druge stranice a bacim se vrijeme trošit utažavajući predmedresansku žeđ za avanturama sa Divljeg Zapada.
Jedva sam stizao i jednu stranicu al zato sam dnevno čitao po dva romana... U međuvremenu upoznam i prvu "Suzy", pa drugu Suzy...
Hifz, "Suzy" i odriješen uzao mašte željne avanture nisu baš u dobrim odnosima.
Jednog dana odmah nakon nastave izađoh sa Suzy u šetnju, sve do ikindije. Pokušah naučiti stranicu na ikindijskim sunetima pošto je preslušavanje bilo odmah iza ikindije na spratu iznad one, i sad aktivne, knjižare u haremu Begove džamije. Slabo proučih. Muhafiz me vrati. Idući dan, oslonjen da sam jučer već učio, ponovih isto. Opet slabo. Muhafiz me vrati. Treći dan umjesto na polaganje odoh u kino...

Previše slobode i previše mašte uzeše svoj danak. Propade prilika da se u mojim Ribarima prouči hafiska dova.

No nije da nisma ništa naučio od Doka Holideja. Naučio sam se kockat sam sa sobom. Kako više nisma učio nove stranice trebalo se vratiti na korepeticiju i početi plaćati dom, a plaćanje doma značilo je mnogo manje para za potrošit na izlacima. Skontah da probam blefirat. Odem kod Hadžimulića u Carevu džamiju i prijavim se kao da tek počinjem učiti hifz. Stranice sam znao, mjesec dana i potvrda. Prvi put sam malo oledenio predavajući je ekonomu u strahu da će skontat da mu dajem potvrdu za prvi krug koju sam mu dao na početku godine, ali nije. 
Par mjeseci zadržah istu rutinu a onda poče da me peče savijest. Fikhske i akaidske lekcije su uzimale primat nad filozofijom pisanih romana. Čvrsto odlučih nakon ramazanske prakse kad malo zaradim para da platim dom... Ramazanska praksa završi s barikadama, barikade prerastoše u rat, a ja završih kod Muderrisa. Naučene stranice su blijedile ko moje poštenje u tim zadnjim mjesecima školovanja. Požalih se jednom starijem saborcu ispričavši mu ovu priču tokom zimske ležancije u Bjelimićima devedeset treće na devedeset četvrtu.
- Pa nema tu ništa čudno što zaboravljaš, nije bilo halal!, reče mi krajnje ozbiljno.

Narednih nekoliko dana nisam dizao glavu s Mushafa. Ozbiljno sam shvatio njegove riječi, jako su mi se i bolno urezale u srce. Pokušao sam vratiti u pamćenje naučene stranice. Znao sam da neću moći sve, al' koliko mognem, čisto da smanjim manjak halala.

Život je kao i učenje hifza u krugovima koje stvaraš ili zaboravljaš...

A možda nisu krivi romani, možda je do mladosti u kojoj insan lahko zaSuzy...

Klub knjige

 "Lijepa riječ"

Naša izdanja

Naša izdanja

Video

Naš youtube kanal

TEKSTOVI

Tekstovi E. Bajić

Fotogalerije

Fotografije

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006

 

Novo u štampikriske-uspomena

Esad Bajić,

KRIŠKE USPOMENA

Konjic 2017.

Fondacija "Lijepa riječ" Konjic,2017.