Mon12092019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Tekstovi DRUGA STRANA PRIČE O TAMNOM VILAJETU

Tekstovi, zapisi, reagovanja...

DRUGA STRANA PRIČE O TAMNOM VILAJETU

Kazivanja o prošlim događajima kazuju nam kako je Zul Karnejn odlučio da krene u potragu za Izvorom života. Prvo krenu na zapad do zemlje tminā, jer mu rekoše kako se Izvor Života tamo nalazi. Ko se njegove vode napije, kazivalo se, neće umrijeti do Kijametskog dana.

Kad Zul-Karnejn stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, do zemlje tmine, neko mu reče kako se Vrelo života nalazi u njoj. Valjalo je naći rješenje kako u njoj ne zalutat i izgubit se. Upita koje jahalice najbolje vide u mraku. Rekoše mu da su to konji. Upita ponovo koji konji? Rekoše mu: kobile. Upita: Koje će od njih najbolje upamtit put da nas izvedu natrag? Rekoše: One koje imaju mladunčad. Domislio se, mudar, da kobilama oduzme ždrjebad, da bi ga one, matere konjske, idući za svojim konjskim porodom, izvele natrag na svjetlo, nakon što obiđu taj čudesni, nevidovni vilajet. Skupi Zul-Karnejn naznačene kobile, i pođe na njihovim sapima u zemlju tmine. Uđoše u tmine i putovaše noć i dan. Da bi lakše pronašli izvor podjeliše vojsku na dva djela, jednim je rukovodio on a drugim Hidr. Priča kaže da je Hidr pogodio Izvor napio se njegove vode i u njoj se okupao, a Zul-Karnejn promaši. Nastaviše dalje ići po sitnom kamenju za kojeg ne znadoše kakvo je, pa upitaše Zul-Karnejna a on im reče: „Uzmite od ovog kamenja koliko god možete. Onaj ko bude malo uzeo kajaće se, a i onaj ko bude mnogo uzeo kajaće se.“ Oni tako uzeše tog kamenja i napuniše njime konjske bisage. Kad su izašli (iz tmine) pogledaše u bisage i ugledaše zelene smaragde. Svi se pokajaše što nisu uzeli još više..

Ovo je jedna od mnogih verzija priče o zemlji tmine koja se u osmanskom periodu našeg pamćenja prometla, preimenovala, prevela u TAMNI VILAJET. Vilajet je upravna jedinica Osmanskoga carstva kojoj je na čelu valija. Vilajet je u širem smislu pokrajina, a u prenesenom – jedan zaseban svijet.

Priča o zemlji tmine na krjau svijeta, o tmanom vilajetu, dušu je dala za dobra tumača, literarnog, poetskog, psihoanalitičkog. Mogao bi se iz nje i roman napisat. Dževad Karahasan nas je počastio zbirkom pripovijesti „Izvještaji iz tamnog vilajeta“, Aljoša Pužar, iskoristio je ovu kovanicu za svoju knjigu “U TAMNI VILAJET -Kulturalni studiji liminalnosti. Tamnog vilajeta ima i u Horozovićevom romanu IMOTSKI KADIJA, mada ne u samom naslovu. TAMNI VILAJET je serija jugoslovenskih/srpskih antologija za žanrovsku fantastiku, u okviru beogradske izdavačke etike „Znak Sagite” koje su počele da se štamapu od 1988. godine. Ima sigurno još bukadar tamnog vilajeta u tematici pričama, tekstovima, izvještajima…

Tamnim vilajetom nazivano je Sarajevo, krajem osamdesetih, u intelektualnim beogradskim trač magazinima, u Dugi i Intervjuu, kada bi se govorilo o teškom položaju Srba u gradu, ili o strahovladi komunističkih bosanskih vođa, Pozderaca, Mikulića, Ištuka, Munira Mesihovića… Kasnije, tamni vilajet ušao je u govor političara, Miloševićeve posluge drugog ešalona, da bi u mjesecima međusobnog prepoznavanja, naročito krajem 1991, kada je govor o Bosni i o muslimanima na Pantovčaku usklađen s govorom o Bosni i o muslimanima na Dedinju, izraz tamni vilajet ušao u govor hrvatskoga tiska i televizije, čelnika HDZ-a i ljudi bliskih Tuđmanu.
Ima Bosne kao tamnog vilajeta i u ranijim spisima, onim što su iz Bosne nošeni na osmansku Portu a još češće u onim što su se na Porti pisali, samo, tada nije Bosna uvijek bila tamni vilajet što je crna, tamna, nikakva, nego što je bila i na kraj svijeta sultanova.

Ima Bosne i danas kao tamnog vilajeta u mnogim spisima koji se šalju na neke druge kraljevske dvore, gdje jeste tamna, jer je džahilijetom ispunjena, jer još sunce ispravne akide nije obasjalo sve njene krajeve i duše njenih u neznanju rađanih i odgajanih džahila.

No, nigdje u tim imenovanjima Bosne kao zemlje tmine, tamnog vilajeta, niko neće da se zapita šta je sa onim zelenim smaragdima, kojima takva zemlja obiluje. Možda je to zbog tog, što su podnosioci svih navedenih izvještaja po Bosni samo jahali i u vojničkim kundurama čvrstog đona gazili, pa nisu ni mogli osjetiti, taj prepoznatljiv oblik dragog kamenja.

Da bi se ono u tmini moglo naći valja adet bosanskog naroda poštovati, izuvati se na njenom pragu i tek onda, bose noge osjetiti tu dragocjenost kojom tamni vilajet obiluje.

Kad muslimani istoka danas krenu stopama Zul Karnejna na zapad, Bosna im jeste zadnji vilajet u kojoj svoje istovjernike u većem broju zatiču kao vlasnike zemlje. Problem je što mjesta svoga polaska vide kao izvore svjetla pa razdaljinu od njih do Bosne unaprijed uzimaju kao nužan razlog manjka svjetla u Bosni. Tako njima matematika kada dođu u Bosnu kaže da ovdje mora biti tama a ne same oči. No, možda ima nade da se razvojem znanosti i Bosna otrgne ispod svoje tmine, i da je pretvori u svjetlo. Naime, nove teorije o postanku svemira, one o Velikom prasku, kazuju nam da ako želimo vidjeti te prve, čiste ostatke Velikog praska, moramo teleskope okrenuti ka rubovima našeg vidljivog svemira, gdje on, još trajući, gura izvorne čestice početka postojanja koje su starije i od onog pitanja kad, jer vrijeme još nije bilo ni zavladalo svemirom. Po toj teoriji, naški tumačenoj, ono FE JEKUN koje se dešava nakon Božijeg KUN, prisutnije je u svojoj izvornoj prirodi na krajnjim tačkama svemira nego li u njegovom središtu, u kom se usljed raznih procesa desio niz galaksija, planeta, sistema, magnetnih, gravitaconih, ovih-onih polja i svih drugih sličnih bidata.

Vrijeme je da se i mi u Bosni počnemo biti svjesni dragog kamenja kojim smo darovani, ali i Vrela života koje se tu negdje sakrilo.

Historijski gledano, Bošnjaci su se nekad u njemu kupali, možda i ne znajući da je to Vrelo života. To neznanje sasvim je vjerovatno, jer ako nismo svjesni dragog kamenja onda što bi bili Vrela života. Ono što imaš u pririodi i ne vidiš uvijek nekom posebnom vrijednošću kao što vide oni koji dolaze iz mjesta gdje tog nema.

No, historija svjedoči da jesmo!
Jedino to može objasniti da smo mi i danas živi unatoč svekolikim nastojanjima da se naš život ugasi.

Nama predstoji jedan ozbiljan zadatak. Da se naučimo prepoznavati dijamante i spoznavati njihovu vrijednost a da čisto vrelo života čuvamo od raznoraznim boleštinama napadnutih lutalica koji mogu bahnuti i, ne daj Bože, njegovu vodu zagaditi.

Uzmite od ovog koliko god možete. Onaj ko bude malo uzeo kajaće se, a i onaj ko bude mnogo uzeo kajaće se...

 ESAD BAJIĆ

Klub knjige

 "Lijepa riječ"

Naša izdanja

Naša izdanja

Video

Naš youtube kanal

TEKSTOVI

Tekstovi E. Bajić

Fotogalerije

Fotografije

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006

 

Novo u štampikriske-uspomena

Esad Bajić,

KRIŠKE USPOMENA

Konjic 2017.

Fondacija "Lijepa riječ" Konjic,2017.