Tekstovi, zapisi, reagovanja...
500 PIŠEM 1000 PAMTIM
- Details
- Published on Sunday, 23 August 2015 13:50
- Written by Esad Bajić
Ne znam kako jutros uz kafu, kod našeg Gedže, dođosmo do teme "primanja". Nije to česta tema inače, pogotovo ne ako se govori koliko ko od nas zaista prima. Češća je ona kada s ponosom govorimo kako živimo od 500-600 KM, a ipak trošimo 1000-1500 KM. Ima tu doduše izuzetaka, ljudi koji ne vole ni da se hvale ali ni da se kude, ako dođe u priču onI kažu tačno u fening i podvuku sa "elhamdulillah!"
Helem, zanimljiva je ova pojava da volimo prikazati primanja što manjim a onda se hvaliti velikim postignućima (auto, stan, odjeća, ljetovanje).
Nekad je ta priča držala vode dok su postojali ljudi koji su ono što su zarađivali maksimalno štedili, pa od tog, inače pomalog, ipak, uglavnom, na kraju života, uspijevali ostvariti neki materijalni uspjeh, izgraditi kuću, kupiti komad zemlje, odškolovat dijete i sl.
Većina nas je danas slaba sa štednjom, al, izgleda da poentu ove, prije spomenute priče, pokušavamo postići smanjivanjem plaće, ili ako nam se to zna onda obavezno pokriti ostala primanja. Ni slučajno ne priznati da izađemo 2000 KM (kućile) mjesečno, da imamo nekog ko nas pogura s vremena na vrijeme i da na osnovu toga onda može i auto i stan i ljetovanje i dr... nego, uporno to kriti , i od drugih, a čini mi se i od sebe, i pričati, eto, kako živimo od 500 KM al' opet nekako, sposobnostima čudnovatim, uspijemo potrošit minimum 1500 mjesečno. Oni koji primaju samo 500 mjesečno odrekli su se i kahve i kafana a nije im ni do priče, siguran sam.
Isprintam nešto jednom kolegi neki dan i on ostavi marku na sto. Ne sklonim je odmah i viđe je dedo koji je nakon njega ušao da vrati i uzme novu knjigu. Ja zapisah šta je uzeo i on krenu ka vratima, al, preko oka vidim pogleda onu marku te se vrati i i iz džepa izvadi još jednu. Popij kafu veli. Ostavim ja tako na stolu i tu njegovu marku i, vjerovali ili ne, do kraja dana na kraju stola bilo je sedam konvertibilnih maraka.
Nazovimo to modernim prosjačenjem ili bilo kako, no, moja primanja za ovaj mjesec su veća za sedam KM. Ako to i ne treba govoriti drugima, trebalo bi sebi. Obzirom na način života mnogih od nas, moglo bi se desiti da ćemo morati dokazivati jednu od tri stvari: Ili smo dobri (evlije), ili smo mazioničari, ili lažemo...
Primanja svakog od nas, naravno, privatna su stvar i nemam namjeru smatrati potrebnim da to govorimo, ali nemojmo govoriti da nam je 500 ako je 1000 jer može se tu u blizini naći neko ko ima zaista 500 i može nam čovjek povjerovati u priču pa otići kući kaharan jer, eto mi od 500 uspijemo imati i auto i stan i dijete školovat, a on, jadnik, jedva poplaća račune, ili ako takve razgovore čuje njegova žena s pravom će mu reći: "Pa dobro, jadan ne bio, i drugi,eno, primaju samo 500 al' odoše i na more i auta vozaju i kuće napraviše, šta je s tobom?"
