Wed12112019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Tekstovi ČARŠIJSKA (JUNUZ ČAUŠEVA) DŽAMIJA U KONJICU

Tekstovi, zapisi, reagovanja...

ČARŠIJSKA (JUNUZ ČAUŠEVA) DŽAMIJA U KONJICU

Čaršijska ili Junuz-čauševa džamija vjerovatno je najstarija i, prema poziciji u urbanom tkivu naselja, najznačajnija džamija u Konjicu. Prema tradiciji, gradnja ovog objekta se pripisuje izvjesnom Junuz-čaušu, a datira se u XVI vijek, mnogo prije 1579. godine, kada je sastavljena vakufnama, odnosno prije popisa Hercegovačkog sandžaka iz 1585. godine .Podaci o ovoj džamiji su poznati još iz popisa Hercegovačkog sandžaka 1585. godine kao džamiji smještenoj u mahali džemata muslimana. Tada su u njoj bili zaposleni imam i hatib, te mujezin (Mulić, str. 173). 

Iznad ulaznog portala se nalazi tarih koji kazuje da ju je podigao ili obnovio izvjesni Ibrahim 1033. hidžretske (1623/24) godine. Originalni tarih koji bi ukazivao na vrijeme njene gradnje nije pronađen. Dragocjeni podaci o vakufima i vakifima, upraviteljima vakufa i njihovim zamjenicima, te službenicima u bogomoljama, mualimima i njihovim pomoćnicima u sibjan-mektebima, muderisima u medresama se nalaze u tzv. ruznamče defterima . Posebno su značajni podaci o vakufima i vakifima konjičkih džamija. O Čaršijskoj džamiji u defteru je bilo ukupno pet zabilješki od kojih se jedna odnosila na imenovanje mualima u džamijskom sibjan-mektebu, jedna na imenovanje vaiza, dvije na imenovanje mualima i imama i jedna na imenovanje imama:

 Mjesto mualima (učitelja) u džamijskom mektebu je ostalo upražnjeno. Na zahtjev Ali ef. Kadje izdat je carski berat 1123. H (1711/12) godine, Ibrahimu, sinu Muhammedovom; 
 Dužnost vaiza obavljao je Mustafa ali za to mjesto nije izdat carski berat. Na zahtjev naiba Ahmeda, to mu je mjesto potvrđeno carskim beratom iz 1183. H (1769/70) godine; 
 Dužnost imama i mualima (učitelja) u mektebu je obavljao Abdullah, ali je te dužnosti razriješen, pa je mjesto ostalo upražnjeno. Na zahtjev naiba kadije Ali ef. na to mjesto je carskim beratom iz 1183. H (1769/70) godine imenovan njegov sin Ibrahim; 
 Dužnost imama i mualima (učitelja) obavljao je Osman halifa, koji je umro, pa je mjesto ostalo upražnjeno. Na zahtjev naiba kadije Ali ef. na to mjesto je carskim beratom iz 1186. H (1772/73) godine imenovan Mehmed halifa; 
 Dužnost imama i mualima (učitelja) obavljao je Mehmed halifa, koji je ovu dužnost samovoljno napustio, pa je to mjesto ostalo upražnjeno. Na zahtjev naiba Ali ef. na to mjesto je carskim beratom iz 1187. H ( 1773/74) godine imenovan Husein halifa.

Vakuf Čaršijske džamije sastojao se od sljedećih nepokretnosti: dvije brijačnice, dvije pekare, dva dućana i jedne aščinice koji su izdavani pod kiriju. Od prihoda koji je na ovaj način dobijen podmirivane su plate imama džamije, muderisa, mualima, kao i naknade za učenje hatmi i mevluda, te ostali sitni troškovi. Džamija je, prema Mulićevom mišljenju, obnavljana 1633. godine. Džamija je i poslije toga više puta obnavljana. U proračunu za 1913. godinu je navedeno da je to vakuf Husein- bega Hadžihuseinovića, ali je sastav nepokretnosti ostao isti. Godine 1917. austrougarska vojna vlast je skinula olovni krov sa džamije a svod je premazala katranom. Džamija je temeljito obnovljena 1922. godine, kada je kameni pod zamijenjen drvenim, a krov ponovo pokriven limom. Posljednji put prije početka rata džamija je obnovljena 1989. godine

U vrijeme rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995) džamija je više puta pogođena artiljerijskim granatama. Tom prilikom su bili oštećeni krovna konstrukcija i zidovi objekta, a munara je pogođena više puta direktnim hicima,/slika lijevo/ zbog čega se munara morala potpuno uklonit i graditi ponovo. Tom prilikom sanirana su i oštećenja na samoj džamiji.
U periodu od 2004. do 2006. godine na objektu je izvršeno mnogo intervencija od kojih su neke narušile njegovu izvornost. U prvom redu to se odnosi na intervencije u enterijeru. Od posljednjeg obilaska lokacije i objekta (2004. godine) izvršeno je sljedeće:
- demontiran mahfil i skinuti dekorisani elementi; mahfil je vraćen ali bez dekoracija;

- u enterijeru je izbetonirana greda iznad samog ulaza u objekat koja podupire mahfil;
- iz nepoznatih razloga dodata je betonska greda na donji kameni okvir prozora koji se nalazi uz ulaz na munaru (jugozapadni zid džamije);
- sa svih kamenih elemenata mihraba je skinuta boja; mihrab je prekrečen;
- sa svih kamenih elemenata minbera je skinuta boja;
- sa svih kamenih elemenata mahfila (horizontalne grede, stubovi, kapiteli, baze, ograda) je skinuta boja. (vidi usporedbu: slike ispod);
- dio iznad natprozornika je probijen, izvedena konstrukcija luka sa drugačijom geometrijom od geometrije luka iz 2004. godine;
- sva stolarija, osim ulaznih spoljnih vrata, zamijenjena je;
- džamija je omalterisana u enterijeru i prekrečena.


Imamsku dužnost od 1945.godine pa do sada u ovoj džamiji vršili su: Osman ef. Dedić, Mustafa ef. Bešlić, Smajil ef. Prevljak, Ahmed ef. Zatega, Mustafa ef. Prljača, Razim ef. Čolić, Nazif ef. Garib, Mesud ef. Džajić, Hafiz Harun ef. Efendić
Opis 

Čaršijska džamija u Konjicu pripada tipu jednoprostornih džamija pokrivenih četvorovodnim krovom, sa unutrašnjom drvenom kupolom i kamenom munarom prislonjenom uz objekat. Locirana je na parceli koja je ograđena niskim kamenim zidom. Ulazi u harem džamije se nalaze na sjeveroistočnoj i sjeverozapadnoj strani parcele. 
Džamija ima dimenzije 10,50x14,90 metara. Sastoji se od jednoprostornog molitvenog prostora kvadratne osnove sa stranicama čije su dimenzije 8,50x 8,50 m, trijema sa sjeverozapadne strane i kamene munare sa jugozapadne strane. U enterijeru džamija je natkrivena osmougaonom drvenom kupolom, a sa spoljne strane je pokrivena kosim četvorostrešnim krovom.

Sa sjeverozapadne strane objekta nalazi se trijem sa sofama čije su dimenzije 10,65x4,35 metara, sa srednjim prolazom čija je širina 2,27 metara. Od nivoa terena sofe su podignute u prosjeku za 68 cm. Trostrani krov trijema nosi ukupno 10 drvenih stubova od kojih osam ima osmostraničnu osnovicu, a dva, koja su prislonjena uz sjeverozapadni zid džamije, imaju šest stranica. Dimenzije presjeka stubova iznose od 23x23 pa do 25x25 cm. Širina svake stranice iznosi prosječno 10 cm. Karakteristično je da pojedini stubovi trijema džamije imaju različite baze – kod nekih su baze četvorostranične, kod nekih osmostranične, a pojedini uopšte nemaju baza. Stubovi su međusobno povezani drvenom gredom. Između stubova su postavljeni prelomljeni (vitičasti) lukovi sa ispunom od dijagonalno složenih drvenih letvica sličnih drvenom mušepku.

Centralnim dijelom prostora sofa dominira profilisani kameni portal izvučen iz ravni džamijskog zida 30 cm. Širina ulaza u džamiju iznosi 1,23 metra. Kamene dovratnike, širine 25 i debljine 16 cm, povezuje nadvratnik sastavljen od pet kamenih blokova - pravilnih lučnih segmenata sa srednjim kamenom visine 34 i širine 30 cm sa gornje, odnosno 20 cm sa donje strane. Kameni prag džamije je visok 15 cm.

Iznad ulaza u džamiju se nalazi natpis u stihovima na arapskom jeziku uklesan u kamenu ploču veličine 70x40 cm. Tekst natpisa, mjestimično vokalizovan, smješten je u šest elipsastih polja, pisan nesh-pismom:
„Ibrahim je u ime Allaha,
Utrošio imetak i oživio (obnovio) džamiju,
A u trošenju je prednjačio nad ostalim svijetom,
Pa neka ga poživi i zadovolji Stvoritelj svjetova.
Prigodom oživljavanja njezina (džamije), izrekoh joj kronogram:
Ovo je svrha dobrih ljudi i dom onih koji ničice padaju.“
(1033. H.=1623/24) 
Godina hronograma nije ispisana brojkama, nego je izražena samo u ebdžedu u posljednjem stihu.

Centralni molitveni prostor predstavlja kubus dimenzija 8,50x8,50 metara. Visina zida do krovnog vijenca iznosi približno 5,90 metara. Uz cijeli sjeverozapadni zid postavljen je mahfil kome se pristupa preko stepeništa munare. Dimenzije mahfila iznose 8,50x2,64 metra. Sastoji se od dva pravougaona dijela postavljena uz sjeverni i zapadni ugao džamije. Dimenzije svakog pravougaonog dijela mahfila iznose 3,37x2,64 metra. Ova dva dijela međusobno su povezana pasarelom dimenzija 2,00x0,86 metara. Ukupna površina mahfila iznosi 20,0 m². Drvena konstrukcija mahfila se oslanja na hatulu postavljenu u sjeverozapadnom zidu i na konstrukciju koju sačinjavaju kamene grede, debljine 15 cm, oslonjene na šest kamenih osmostraničnih stubova visine 2 metra. Stubovi su završeni jednostavnim kapitelom visine 14 cm. Ograda mahfila, visine 67 cm, takođe je od kamena, a njena debljina iznosi 7 cm. Gornja stranica ograde ima jednostavnu profilaciju. Pod mahfila je daščani. Konstrukcija mahfila (gledano sa donje strane) bila je sakrivena drvenim daskama, dekorisanim geometrijskim ukrasima sačinjenim od niza drvenih letvica. Rubne daske su bile oslikane biljnim ornamentom. Prema načinu iscrtavanja, kao i vrsti ornamenta, dekoracija može da se datira u vrijeme izgradnje džamije. Dio mahfila smješten uz sjeverni ugao džamije u nekom ranijem periodu je urađen od betona (stubovi, grede i ograda). Prostor mihraba ima širinu 2,00 m i visinu oko 3,20 metara. Izvučen je iz ravni zida za 15 cm. Profilisani okvir ima širinu od 56 cm, a sedmostrana mihrapska niša je široka 88 cm. Kameni minber ima dimenzije 2,90x0,77 m sa visinom od približno 4,50 m (mjereno do vrha krova).

Visina portala minbera iznosi 1,92 metra. Kamena ograda je profilisana, kao i dijelovi bočnih trouglastih ploha. Visina ograde iznosi 90 cm. U podnožju bočnih stranica se nalaze jedna veća i dvije manje niše završene plitkim vitičastim lukom. Veća niša, čija širina iznosi 50 cm, a visina 1,60 metara, predstavlja prolaz ispod minbera. Do 2004. godine ovaj prolaz je bio zatvoren drvenim mušepkom. Minber je bio bojen kao i ostali dijelovi džamije urađeni od kamena.


Ispod četvorovodnog krova džamije se nalazi potkonstrukcija u vidu osmougaone kupole. Osmougaona osnova formirana je pomoću dijagonalnih greda. Iz svakog ugla takve osmougaone osnove izlaze remenate, koje su na vrhu konstrukcije upete u tjemeni prsten. Na taj način je formirana kriškasta kupola koja je sa donje strane pokovana daskama. Prelaz iz ravne tavanice u kupolu je dodatno naglašen dekoracijom u vidu rešme (dekorisana čeona daska).

Prozorski otvori na džamiji su postavljeni u dva pojasa osim sa sjeverozapadne (ulazne) strane, gdje su gornji prozorski otvori pri nekoj od intervencija zazidani, ali su ostala vidljiva njihova mjesta. U prvom horizontalnom pojasu na svakoj od fasada džamije su postavljena po dva pravougaona prozorska otvora (dimenzija 90x146 cm/širina x visina). Prozori na jugoistočnom mihrapskom zidu su drugačiji od ostalih prozora, jer se na njima, iznad natprozornika, nalazi otvor svijetlih dimenzija 110x60 cm, iznad koga je izveden kameni prelomljeni luk. Tragovi tranzena nisu vidljivi. Kod ostalih prozorskih otvora do 2004. godine dio iznad prozora je bio zazidan i naglašen prelomljenim lukom izvedenim u malteru. U intervenciji koju su izvele džematlije po uzoru na prozorske otvore mihrapskog zida dio iznad ostalih prozora je probijen i izveden je svojevrstan prelomljeni luk. Svijetle dimenzije ovog novog elementa iznose 112x62 cm. 

Prozorski okviri u enterijeru džamije su izvedeni od pješčara sa bogatijim i složenijim profilacijama. Na njima su vidljiva mjesta za postavljanje demira. Iz ovoga može da se zaključi da su ovi elementi prilikom neke od intervencija prebačeni u enterijer objekta (možda u vrijeme njene prve obnove) ili potiču sa neke druge džamije. Prozorski otvori na sofama su bogatije dekorisani od ostalih prozorskih otvora. Debljina kamenog okvira iznosi od 20 do 22 cm. Sa spoljne strane prozora su postavljeni demiri od kovanog gvožđa, a sa unutrašnje su bili postavljeni drveni kapci. Prozori drugog horizontalnog pojasa imaju dimenzije 88x178 cm (visina do tjemena luka), postavljeni su u istim vertikalnim osovinama kao i prozori prvog. Prozori imaju završetak, takođe, naglašen prelomljenim lukom. Sa obje strane prelomljeni luk je uvučen prosječno 5 cm u odnosu na ravan zida.

Zidovi džamije su urađeni od krečnjaka sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom i njihova debljina iznosi u prosjeku 75 cm. Sa spoljne strane zidovi su danas omalterisani produžno - cementnim malterom. U enterijeru zidovi su, takođe, omalterisani i okrečeni. Džamija je pokrivena četvorovodnim krovom. Pokrov je od pocinčanog lima, a krovna konstrukcija ispod pokrivača drvena. Izvorno džamija je bila pokrivena olovnim limom. Visina kamene munare bez alema iznosi 30 metara (Mulić, str. 178). Munara je izvedena od kamena, a sastoji se od postolja, poligonalnog (dvanaestostraničnog) tijela munare, šerefe, kace i završne kupe sa metalnim alemom. Šerefa nije dekorisana. U unutrašnjosti munare je postavljeno kameno stepenište. Pojedini blokovi su urađeni od sedre. Ulaz u munaru se nalazi u zapadnom uglu džamije.


Harem

U haremu džamije Mujezinović je pronašao dvadesetak nišana. Među njima se nalaze i nišani nad navodnim mezarom Junuz-čauša, za koga se pretpostavlja da je osnivač konjičke džamije. Na nišanima nema nikakvog natpisa. Urađeni su od mermera. Uzglavni nišan sa turbanom na prevoj visok je 1,25 metara, ima osnovu dimenzija 18x18 cm. Nožni nišan je izrađen u obliku stele visine 1,18 metara sa osnovom čije su dimenzije 32x10 cm. Na ovom nišanu je uklesana rozeta. Ovaj spomenik je najstariji u haremu.

Natpise imaju sljedeći nišani:

Nišan Ferhat-bega:
Na uzglavnom nišanu, koji ima formu ulemanskih nišana, uklesan je sljedeći natpis smješten sa dvije strane nišana.
„1255 (1839/40). (Bože) koji praštaš grijehe
i pokrivaš ljudske mane,
oprosti mi grijehe i pokrij moje mane tvojom milošću.
Umrli i upokojeni Ferhat-beg, sin Ahmed-bega.
Za njegovu dušu (prouči) Fatihu.
Kada mu je stigao poziv 'Vrati se' odazvao se sudiji svih robova (ljudi).
Predao je dušu…“

Nišan Derviš-paše (Dedage) Čengića

Nad grobom Čengića je masivan i ukrašen kameni sarkofag na koji su postavljena dva nišana. Uzglavni nišan je završen plitkim fesom i kićankom, a nožni je ukrašen lozom sa grozdovima. I na vrhu nožnog spomenika se nalazi ukrašeno ispupčenje. Spomenik se nalazi u posebnoj gvozdenoj ogradi. Na uzglavnom nišanu na dvije strane je uklesan sljedeći hronogram u pjesmi na turskom jeziku sa talik-pismom:
„On (Allah),
Ugledna ličnost, ešraf I hanedan live Gacka, Njegova ekselencija, junak, Čengić Dede Paša,
Volio je potomstvo vjerovjesnika Mustafe (Muhameda) i pomagao vjeru.
Ovaj borac za vjeru u Hercegovini,
Najiskrenije se zalagao za unapređenje vjere.
Da bi pomogao u borbi, odlučio se i krenuo prema Nikšiću gdje se razbolio.
I ne izliječivši se predao je dušu,
A na smrtnom času preporuči dvojici svojih sinova strpljivost
Taj iskreni i junačni borac.

Drugu polovinu kronograma čitaj na drugoj strani:


On (Allah)
Pogledaj moje stanje i iz njeg crpi pouku,
Pa nemoj imati pouzdanja u ovaj svijet,
Jer je on bez ikakve stalnosti i milosti,
Zato neka te život ne zavede i iskoristi ga na putu istine,
A na tom putu najbolje djelo je borba (na božjem putu).
Borbu je preporučivao i Allahov vjerovjesnik,
Djeco i prijatelji ne zanemarujte borbu,
Jer je borba...
Nakon ove preporuke izgovori Hu (Allah)
i predade dušu vječnosti,
..
Bože neka je Dedo-paši mjesto u dženetu Meva.
Godina 1292.“ (1874)

Ispod ovog natpisa je i sljedeći tekst u latinici:

„Derviš-paša Čengić
Otomanski zborni zapovjednik
Umro godine 1874.“

Ostali datirani nišani u groblju uz Čaršijsku džamiju pokazuju da su u haremu sahranjeni:

- Omer, sin Mula Mehmeda, umro 1252. hidžretske (1836/37) godine;
- Abdulah, sin hadži Mustafe Prohe, 1278. hidžretske (1861/62) godine;
- Almasa, kći hadži Jusuf-age, 1278.hidžretske (1861/62) godine;
- Fatima, kći Avdage Prohe, supruga Kadića Nedžib-efendije, umrla 1285. hidžretske (1868/69) godine.

Imami u ovoj džamiji:

Nakon Drugog svjetskog rata imami u Čaršijskoj džamiji bili su:

- Osman ef Dedić,  

-Mustafa ef. Bešlić,

-Smajil ef. Prevljak,

-Ahmed ef. Zatega,

-Osman ef. Džajić,

-Mustafa ef. Prljača,

-Razim ef. Čolić,

-Nazif ef. Garib,

-Mesud ef. Džajić,

-Harun ef. Efendić

i sadašnji imam Almir ef. Hondo


Dodatak:
Na osnovu memoara Mehmedi – Faika Alagića iz Konjica pod naslovom “Povijest jedne porodice” nalazimo još nekoliko podataka o vakifima dvije konjičke džamije. Budući da je graša njegovih memoara dosta zanimljiva donosimo jedan manji dio iz njih zadržavajući donekle jezički oblik u kom su pisani: “...Najprvi je bio Salih koji se naselio u konjičkom kotaru u selu Bijeloj gdje imao lijep posjed i gdje sebi kulu načinio...Salih je iza sebe ostavio sina Abdulaha koji je živio u Bijeloj i umro 962.g. (po hidžri) te je ostavio dva sina. Jednom je bilo ime Mehmed a drugome Junuz. 
Mehmed je stupio u službu carsku 985.g.... Kad je odslužio, povratio se kući 1010.g. i jednu džamiju načinio pod kuršumom (olovom) i kod iste džamije jednu medresu i tekiju. Da se sve izdržava ostavio je gotova novca 700.000 akča i od tih novaca podjelio je polovicu za uzdržavanje u džamiji imama, hatiba, vaščiju, mujezina i u tekiji šejhu i njegovim muridima (učenicima) ...a drugu polovicu novca je ostavio da se ukoliko bi se džamija ubuduće obarala ili rušila ponovo može obnoviti...I jest pokraj iste džamije sebi namjestio kulu u kojoj je stanovao te se ista danas nalazi u rukama Mula Osmana Alagića. I jest u istu džamiju dobavio imama iz Carigrada Ali efendiju te mu dao svoju robinju te ga oženio i na selu Džepima pet-šest kuća kmeta dao i otalen je porodica Džumhurova u konjicu od gori rečenog Ali efendije. 
Isti Mehmed Čauš, kad je započeo džamiju graditi, najprvo je načinio prema džamiji jednu kuću za mutvaka, tj. za kuhinje, danas zvanu Skenderovu kuću. I u onom vremenu nije bilo kuća do stare ćuprije nego je varoš bila na Pomolu i Vardi blizu grada, te se je odatle proširila varoš uz Neretvu. 
Kako je Mehmed Čauš načinio džamiju tako je isto načinio džamiju i njegov brat Junuz Čauš u čaršiji prema staroj ćupriji. Od istog Junuz Čauša nije ostalo porodice ... I jest Mehmed Čauš umro u 1033.g. iza hidžreta i ukopan je pred svojom džamijom. Ostavio je sina Aliju kojeg jest za svoga života oženio iz Skoplja tj. iz Gornjeg Vakufa i to sasvim bogatom curom... Isti Alija veoma je junak bio i za očeva života po vojskama se nalazio. Kako je od junaka bio te imao glas, otalen se mi (tj. Alagići) zovemo danas od njega Alagići. I jest Alija umro 1058.g. i ostavio iza sebe dva sina: Ibrahima i Džafera i jednu kćer.

 Detaljan izgled čaršijske džamije možete pogledati u 3D prikazu posjetom LINKA a potom u meniju u donjem lijevom uglu izaberite Čaršijska džamija

Priredio: Esad Bajić

Klub knjige

 "Lijepa riječ"

Naša izdanja

Naša izdanja

Video

Naš youtube kanal

TEKSTOVI

Tekstovi E. Bajić

Fotogalerije

Fotografije

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006

 

Novo u štampikriske-uspomena

Esad Bajić,

KRIŠKE USPOMENA

Konjic 2017.

Fondacija "Lijepa riječ" Konjic,2017.