Mon12092019

Last updateTue, 06 Mar 2018 10am

Font Size

Profile

Menu Style

Cpanel
Back You are here: Home Tekstovi ŠEĆERLUK NAŠ SVAGDAŠNJI

Tekstovi, zapisi, reagovanja...

ŠEĆERLUK NAŠ SVAGDAŠNJI

Sadašnjost je najneuhvatljiviji trenutak postojanja, poput otvora na posudi iz koje budućnost teče u prošlost. Kako god je definisali, kratkoća je zagarantovana, a opet, sadašnjost se može motriti i mnogo dublje uzimajući u obzir onaj DAN koji će po vjerovanju nas muslimana nastupiti kad budućnost dunjalučka svaka i svačija iscuri - Dan suda kada će čitav naš život biti smješten u jedan dan, biti sadašnjost u kojoj će se kristalno jasno vidjeti i dobro i loše koje smo činili. 

Stoga, kad razmišljam o životu, trudim se u istu ravan tek stasalog trenutka unijeti sve one prošle dane, svu svoju prijašnjost, svjestan, uvjeren, da je nosim sa sobom na desnom i lijevom ramenu svom u neupitnim spisima kiramen katibina ali i u svom pamćenju, sjećanju, sebi ukupnom. Nadat se da je nešto prošlo znači mi ne vjerovati da ću se s njim susrest, a ja vjerujem da hoću u Danu spomenutom susrest se ponovo sa svakim djelićem sebe, svog života, djelovanja, namjera svojih i dijela svojih.
U svakom novom danu sa mnom svanu sve hiljade mojih prošlih dana. Od onog prvog plača dunjalučkog do ove trenutne kapije svijesti preko koje se neodživljeno preljeva u odživljeno. I ma kako kao čovjek bio okrenut k tome da gledam u pijesak koji tek treba preda me iz pješčanog sata sudbine da iscuri ja znam da izvjesno je samo ono što je iscurilo. Onaj prah koji se proso, koji tako olahko pokušavamo smentuti iz svojih misli ispaljujući nesmotrene strijele nade lukom budućnosti o kojoj ne znamo ništa i koja nikom osigurana nije. 

Zato moje bavljenje prošlošću nije moj bijeg nego moje pristajanje uza se.
Zato se trudim u svakom novom danu oživjeti bar deset onih u sebi složenih, prisjećajući ih se, produžit tu tanku nit sadađnjosti u širi i dublji vid postojanja.

Sreća, ta teško difinisana žudnja čovjeka, po meni, krije svoje bivstvo baš u takvom nastojanju.

Nositi u svaki novi trenutak poklonjenog života čitavu svoju prošlost možda je, na oko, težak čin, al je kada je u pitanju dosezanje sreće, neminovan.
Čovjek u svom shvatanju i prihvatanju stvarnosti ima potrebu za usporedbom, jedno poredi s drugim i ocjenjuje šta je bolje- jedno ili drugo. Tako nastaje dobro i loše, ružno i lijepo.

Čovjek pri tom nerijetko zaboravi ako se prepusti ispuštanju prošlosti i grabljenjuj sadašnjosti da njegova usporedba ne zavisi samo od kakvoće poređenog nego i od njega samog, koji se u svakom danu iznova mijenja i time tas kojim vaga jedno i drugo čini različitim a tu različitost zaboravi unijeti u ukupnost svojih životnih zaključaka.
Razlozi za naše nezadovoljstvo u ovom danu mogu biti spram naših želja i potreba.

Ako zaboravim prošlost ja ću uza se imati samo trenutne porive duše i potrebe materijalne.

One će nerijetko doprinijeti da zaboravim blagodati i uronim u nestrpljivost čekanja željenog.
Neko će provesti dan tužan što nema stotinu maraka da nešto kupi.
Neko će provesti dan nesretan što nije na nekom drugom mjestu gdje misli da bi sretniji bio, s nekom osobom čija blizina mu sreću pričinjava.
Neko će provesti dan tužan što ne sjedi na spratu više u fotelji pravom kožom postavljenom iza vrata koja čuva budna sekretarica direktora firme.
Neko će....

Koliko ljudi toliko riječi NEKO.

Među tih nekoliko milijardi NEKA ima i onih što će buđenjem privezati prošlost za nadošlu sadašnjast.
Okrenuti svjetlu zahvaliće Bogu na dobru koje imaju pri sebi, zamolit za otklanjanje onog što ih tišti i koračat u u svoju neodživljenost sa svakim danom proživljenosti.
Noseći i one sretne i manje sretne trenutke u stalnoj brizi spram njihova suodnosa,stalnom strahu od onog Dana suda i neupitnoj vjeri u Božiju milost.

Možda u ovom trenutku nemam novca da platim sve račune koji čekaju na naplatu. Možda nemam načina da ugodim svima oko sebe kojima bi poboji svojih emocija rado ugodio ugađajuć tako sebi, možda mi temepratura nije baš najnagodnija, možda mi glavobolja remeti misli, možda mi društvo nije baš po volji, ali, ako ovaj trenutka zamjenim s jednim iz 1993.godine kad sam uvlačio glavu među ramena, i žedan i gladan, prestrašen i prestravljen čekao eksploziju ispaljenih plotuna čiji su prethodnici padali tik ispred mene, svjestan da od ovih koji lete zavisi hoće li naredni uopšte biti bitni za moj život, onda, kad usporedim, odvagam, pružim ruku ka šolji kafe, pogled ka mirnom lijepom gradu što se nudi iza okna prozora, protegnem se i nakašljem bez straha od sopstvenog glasa, ... ne mogu da ne budem sretan. Spram ovog proživljenog trenutka prije ovaj moj sad je, dženet zemaljski.

Tako ja suzbijam tugu, nelagodu, nestrpljivost i prolaznost... tako ja plaćam neplaćene račune jasnom sviješću da onaj ko je platio prethodne platiće i ove, tako ja sapinjem želju za blizinom onih kojima trenutno blizu nisam onom davno zapisnaom rečenicom: ako sad nije tu, ne znači da nije bio. Sve ono što smatramo i zovmeo svojim životom je prošlost, sadašnjost je samo rupa na toj prošlosti kroz koju se njen volumen povećava do trenutka kada će Azrail voljom Božijom začepit istu. Onda će krug ponovo da poteče, sve to što danas vidimo kao prošlo bit će naše buduće od kog će zavisit položaj istinske vječnosti.

Baš kao da je naš život balon u koji se puše zrak naše sudbine, određenja i sopstvenog opredjeljenja do roka određenog, i onda na Danu sudnjem taj se „zrak“ ispuše iz njeg, na osnovu ukupnosti Božijeg sveznanja, pravendosti, milosti , smailosti... pokaže se šta jesmo, koji je hemijski sastav naš i spram tog i mjesto naše... neki su spojevi lahko zapaljivi a neki postojani u svim uvjetima...

Ako nismo zadovoljni slatkoćom kafe koju trenutno pijemo posegnemo za šećerom, promješamo... isot je i sa životom, ako nisam zadovoljan s onim što nosim današnji dan najbolje se može iskoristiti da ga pretvorimo u šećer , saspemo u gorčinu nošenoga i sutra, ako nam bude podareno, promješamo zadovoljniji slatkoćom nego smo danas bili...

Esad Bajić

Klub knjige

 "Lijepa riječ"

Naša izdanja

Naša izdanja

Video

Naš youtube kanal

TEKSTOVI

Tekstovi E. Bajić

Fotogalerije

Fotografije

Fondacija "LIJEPA RIJEČ" Konjic, 

Šehidska br.4 , 88400 Konjic, Bosna i Hercegovina

Žiro račun: 1606040000027757, Vakufska banka DD Sarajevo, Filijala Mostar, Poslovnica Konjic

Fondacija je upisana u registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine broj 126, Knjiga I registra, dana 29.06.2012.g.

Identifikacijski broj: 4227768270006

 

Novo u štampikriske-uspomena

Esad Bajić,

KRIŠKE USPOMENA

Konjic 2017.

Fondacija "Lijepa riječ" Konjic,2017.